Poštovani direktore mr. hfz. Malkić, imajući u vidu da ste Vi svršenik ove škole, da li se Vaš pogled na Medresu mijenjao shodno mijenjanju uloga, počevši od učenika, profesora, do direktora Gazi Husrev-begove medrese?
Moj pogled na Medresu uvijek je isti u smislu činjenica: da je to škola koja je iznjedrila mnoge imame, hatibe i muallime, alime, muftije i reisove, ali i političare, profesore, pa i akademike; da je to najstarija odgojno-obrazovna ustanova u Bosni i Hercegovini, pa i Balkanu, koja od 1537. godine do danas radi u kontinuitetu; da je to škola sa bogatom tradicijom koja je u svom radu postigla značajne rezultate i da je zbog toga bila i jeste visoko cijenjena škola u našem narodu. Međutim, moj osobni odnos prema Medresi mijenjao se shodno promjenama mojih uloga, postepeno je rastao i shodno preuzetim emanetima postepeno se uozbiljavao. Kao i svakom učeniku cilj mi je bio da završim ovu školu, a kao profesor imao sam i imam želju da kod učenika razvijem ljubav prema Kurʼanu i da ih naravno što bolje poučim pravilnom učenju Kurʼana. A danas i, ako Bog da, ubuduće, obnašajući ovu dužnost namjeravam, preko postojećih kapaciteta i koliko je moguće preko novih sadržaja, unaprijediti život i rad u Gazi Husrev-begovoj medresi.
Možete li nam pobliže objasniti ulogu direktora najstarije odgojno-obrazovne institucije na Balkanu i na koji način biste definirali Vašu ulogu?
Uloga i zadaci direktora naravno definirani su Pravilnikom o radu medresa u Bosni i Hercegovini što je osnov i okvir za moj rad i aktivnosti. Smatram da je biti direktor Medrese, u odnosu na direktore drugih odgojno-obrazovnih institucija, časnije ali i znatno teže i odgovornije. Sama činjenica da je to naša najznačajnija škola, to uveliko obavezuje. Međutim, imati uvid u cjelodnevni život učenika i učenica Medrese koji se odvije u dvije posebne zgrade, to je za upravu i za direktora posebna obaveza i izuzetna odgovornost. Jer život i rad u Medresi nakon nastave se ne zaustavlja, već se nastavlja, čak usložnjava: tu su poslijepodnevne aktivnosti učenika, korepeticije, rad odgojne službe, zatim briga za velike i male probleme učenika, itd. Zato je obaveza menadžmenta Medrese da kroz sadržaje i aktivnosti, kontrolu i nadzor učenika i uposlenika obezbijedi da se poslijepodnevne aktivnosti i život nesmetano odvijaju i, koliko je moguće, na zadovoljstvo učenika.
Da li ste zadovoljni sadašnjim stanjem u Medresi, nastavnim kadrom, kvalitetom nastave i interesom učenika za ovu školu i koji su Vaši planovi u cilju poboljšanja ove ustanove?
Nisam sa strane došao u kolektiv Gazi Husrev-begove medrese, Medresa je okosnica moga života, srednjoškolsko obrazovanje stekao sam u Medresi, u njoj radim već 18 godina kao profesor kiraeta. Ako bih rekao da nisam zadovoljan sa stanjem i prilikama u Medresi onda bi se moglo protumačiti da nisam zadovoljan i sa sobom i svojim radom, a činjenice ne idu u prilog takvoj tezi. Nekada mi se čini da smo prestrogi u ocjenama stanja u Medresi, prema nastavnicima, posebno prema učenicima i učenicama Medrese, kao da Medresu pohađaju neka posebna bića (meleki!), a zapravo to su naša djeca, ista kao i svi njihovi vršnjaci, učenici sa vrlinama i mahanama. Zato kada se sve činjenice uzmu u obzir mogu kazati da je rad Medrese dobar i uspješan ali, isto tako, vjerujem da može biti i bolji i uspješniji, uz zajednički angažman svih uposlenika. Direktor Zijad ef. Ljevaković mudro je vodio ovu školu više od 16 godina, a posljednjih godina desila se smjena generacija i nastavni kadar Medrese je podmlađen što je dobar osnov za modernizaciju i inovacije u nastavnom procesu. To su mladi ljudi puni elana i entuzijazma i uz dobru motivaciju mogu se očekivati novi rezultati u budućnosti. Što se tiče zainteresiranosti učenika za Medresom, hvala Allahu, dž.š., ona je standardno velika, ali nam je želja i programski cilj da sljedećih godina u Medresu dođu još bolji, najbolji kandidati.
Govorimo o višegodišnjem periodu, šta smatrate svojim najvećim uspjehom a šta eventualnim propustom?
Jedni kažu da je moj najveći uspjeh posvećenost i temeljitost u obavljanju poslova prvog imama Begove džamije, drugi kažu da su to hutbe kojima sam krajnje ozbiljno prilazio, koje su povremeno objavljivane u glasilima Islamske zajednice i koje se redovno emitiraju putem radija BIR. Mislim da je moj uspjeh što sam kao razredni starješina izveo dvije zlatne generacije svršenika Medrese 2003. i 2008. godine, što sam naučio pravilnom učenju Kurʼana na stotine i stotine učenika i učenica, a najveći uspjeh za mene je što sam, uz Božiju pomoć, izveo 23 hafiza koji su uspješno položili hifz pred Hafiskom komisijom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. To je čitav jedan razred hafiza i to s ponosom ističem!
Kakva je uloga Medrese u modernom društvu?
Medresa je uvijek imala posebno mjesto u našem društvu, tako jeste i danas i tako će i ostati u budućnosti, ako Bog da. Zato se pobrinuo njezin vakif i osnivač, mudri i dalekovidi Gazi Husrev-beg koji je propisao da će se u njoj izučavati ono „što budu zahtijevali običaj, vrijeme i mjesto“. Budući rad Medrese bit će baziran na spoju programa koji predviđaju normativni akti Uprave za nauku i obrazovanje Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo a što garantira da će Medresa i njezini učenici biti važni čimbenici u bosanskohercegovačkom društvu, pa i šire.
Kakav je odnos društva prema Medresi, i učenicima Medrese?
Mi svojim ponašanjem određujemo odnos drugih prema nama, odnos onih s kojima živimo. Osim što obrazujemo, akcent stavljamo i na odgoj, te nastojimo odgojiti pojedince, buduće korisne članove društva koji će se znati postaviti u društvu. I kako se učenici i svršenici Medrese postave i odnose prema društvu – tako će se i društvo odnositi prema njima.
Koji je Vaš savjet našim učenicima i poruka ostalim čitaocima Zemzema?
Kada smo, prije nekoliko dana, organizirali prijem za učenika ove škole Kovačević Jasira, maturanta koji je na 22. Evropskom takmičenju učača Kurʼana u Zagrebu osvojio 2. mjesto, i prijem za učenice Medrese koje su osvojile 1. ekipno mjesto na Prvim sportskim susretima učenica medresa, kazao sam im, držite se halala a čuvajte se harama, čuvajte se zabranjenih stvari jer sve što je Allah, dž.š., zabranio zabranio je u interesu i za dobro čovjeka. A kada učite i kada ibadetite, ali i kada se takmičite, to jest, kada bilo koji dobar posao radite, radite ga u ime vašeg Stvoritelja – Allaha, dž.š., trudite se da to što radite – radite na najbolji mogući način i onda se, uz Allahovu pomoć, nadajte uspjehu a tako i Njegovoj nagradi i zadovoljstvu.
Hvala na izdvojenom vremenu, datim savjetima i iskazanoj saradnji.
Razgovarao: Smajl OMERČIĆ