U petak, 06. januara 2017. godine, na Svečanoj akademiji povodom obilježavanja Dana škole Gazi Husrev-begove medrese, koja ovih dana puni 480 godina svoga postojanja i kontinuiranog rada, uručena su priznanja ovogodišnjim lauretima koje je Nastavničko vijeće Gazi Husrev-begove medrese izabralo, na sjednici NV održanoj 15. decembra 2016. godine, te na taj način odlučilo da ovaj put laureati, zaslužni svršenici Medrese, koji su svojim radom, načinom života i društvenim djelovanjem doprinijeli i još uvijek doprinose afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese budu mr. Husein ef. Smajić, zamjenik reisu-l-uleme i prof. Hasan Čengić, predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Mr. Husein ef. Smajić rođen je 1952. godine u Tešnju gdje je završio osnovnu školu a Gazi Husrev-begove medresu završava 1972. godine, nakon čega svoje obrazovanje nastavlja na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu gdje je diplomirao 1978. godine a titulu magistra stekao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2011. godine. Od 1978. do 1983. godine radio je kao glavni imam Odbora Islamske zajednice Zvornik, a od 25. maja 1983. do 25. maja 1986. godine izdržava kaznu zatvora po osnovi verbalnog delikta iz člana 133 kaznenog zakona SFRJ. U Kiseljaku je, u periodu od 1986. godine do 1990. godine obnašao dužnost imama Čaršijske džamije i glavnog imama Odbora Islamske zajednice Kiseljak te je u tom mandatu izabran za člana Sabora Islamske zajednice Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. U martu 1990. godine biva postavljen na mjesto glavnog imama Odbora Islamske zajednice Sarajevo a Rješenjem Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1993. godine imenovan je na položaj sarajevskog muftije. Odlukom Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 26. aprila 2014. godine imenovan je za zamjenika reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dvije godine kasnije, u aprilu 2016. godine, također, odlukom Sabora, imenovan je na mjesto vršioca dužnosti direktora Uprave za nauku i obrazovanje Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Objavio je mnoge radove i prijevode u značajnim časopisima i glasilima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini te prijevode knjiga „Islamsko vjerovanje“ Muhammeda Alija i „Oživljavanje i reforme u islamu“ autora Fazlur-rahmana. U pripremi je i prijevod knjige „The ethical philosophy of Al-Gazaly“ profesora Muhameda Ummara. Član je Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini ispred Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Govori arapski i engleski jezik.
povodom dodjele Plakete za afirmaciju Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu
u povodu jubileja 480. godina postojanja i rada Medrese
“Uvaženi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazoviću, poštovani direktore hfz. Mensur ef. Malkiću, profesori i profesorice, poštovaoci Gazi Husrev-begove medrese, es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što sam danas zajedno sa vama povodom obilježavanja 480-te godišnjice najstarije prosvjetne institucije na Balkanu – Gazi Husrev-begove medrese, osnovane 08. januara 1537. godine. Prvobitno je nazvana po osnivaču „Husrevijja“, dok joj je narod dao ime „Kuršumlija“ po olovnom krovu, odnosno „Seldžukija“ o imenu Gazi Husrev-begove majke, sultanije Seldžuke.
Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu je arhitektonski građena i programski uređena identično osmanskim medresama: Fatihovoj, Davud-pašinoj, Atik Ali-pašinoj i drugim carigradskim medresama.
Gazi Husrev-begova medresa je naše najizvjesnije učilište i ishodište naše institucionalne obrazovanosti. Njenom opstojnošću punih 480 godina naša ulemanska prošlost nije zaboravljena, zapravo ona je ovjekovječena.
Gazi Husrev-begova medresa je vertikala muslimanske duhovnosti i dostojanstva u nepovredivosti svjetonazora.
Gazi Husrev-begova medresa je „SPECIFICA DIFERENCIA“ u tome što je obrazovala i odgajala generacije mladih žena i muškaraca koji su moćno koristili znanje i kao vjernici bili i ostali egzemplari dobra, milosti i pravde, te kao odgovorni ljudi, članice i članovi svoje zajednice i ugledni građani i građanke zemlje u kojoj žive.
Gazi Husrev-begova medresa je oaza islamske duhovnosti i čuvar muslimanske tradicije i „oaza“ odgojno edukacijskog sadržaja koji prepoznaje izazove svakog vremena i prostora, upravo onako kako je Gazi Husrev-beg to predvidio svojom vakufnamom, neka je rahmet njegovoj duši.
Iskreno hvala svima onima koji su sačuvali originalnost i identitet Gazi Husrev-begove medrese.
Hvala od srca Upravi Gazi Husrev-begove medrese što su u mojoj malenkosti prepoznali zaslužnog Bošnjaka koji je svoj život proveo u Islamskoj zajednici i postao kamičak mozaika dobrih i korisnih ljudi, čuvara islama i muslimanske tradicije te razvoja, afirmacije i ugleda Gazi Husrev-begove medrese.
Hvala vam. Es-selamu alejkum.”
Mr. Husein ef. Smajić
Prof. Hasan Čengić rođen je 30. augusta 1957. godine u Odžaku kod Ustikoline gdje je završio osnovnu školu a Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1977. godine. Bio je član redakcije učeničkog lista Zem-Zem i član redakcijskog odbora zbirke pjesama „Đačke duše raspjevane“. Bio je član i redakcijskog odbora za štampanje zbirke pripovjedaka „Narodne pripovijetke iz Bosne i Sandžaka“. Na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu diplomirao 1982. godine pod mentorstvom Husejin ef. Đoze. Kao student, učestvovao je u organiziranju i vođenju Tabačkog mesdžida u kojem je držao sedmična predavanja za sarajevsku studentsku omladinu. U februaru 1983. godine zapošljava se kao imam u Stocu, ali već krajem marta iste godine biva uhapšen i sproveden u sarajevski Centralni zatvor. Jedan je od članova grupe muslimanskih intelektualaca koji je u čuvenom Sarajevskom procesu osuđen na 12 godina strogog zatvora zbog „pripadništva grupi za neprijateljsko djelovanje, neprijateljsku propagandu i udruživanje radi rušenja vlasti radničke klase“. Kaznu je izdržavao u zeničkom zatvoru iz kojeg je pušten nakon pet godina. Po izlasku iz zatvora zapošljava se kao imam u Islamskom centru u Zagrebu gdje radi do polovine 1991. godine. Značajnu ulogu imao je i u osnivanju Stranke demokratske akcije a od polovine 1990. do polovine 1992. godine bio je i izvršni sekretar SDA, te je na svim održanim kongresima biran za člana Glavnog odbora ove stranke. Svoj doprinos dao je i u pripremama za odbranu BiH od agresije, bio šef logistike iz inostranstva za Armiju RBiH, te član Vrhovnog štaba Armije BiH. Dobitnik je armijskog priznanja „Srebreni štit“. Od januara do decembra 1996. godine obavljao je funkciju zamjenika ministra odbrane Federacije BiH, zatim bio poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, predsjednik komisije za povratak, te delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik Komisije za vanjsku i trgovinsku politiku Doma. Od 1997. godine pa sve do danas učestvuje u praćenju Kursa islama za napredne srednjoškolce u organizacijii Omladinskog kruga i Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Biran je za člana Sabora Islamske zajednice u BiH četiri puta, bio predsjednik Komisije za vakuf i moralno jačanje Zajednice. Trenutno obavlja funkciju predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH na koju je izabran u aprilu 2015. godine.
povodom dodjele Plakete za afirmaciju Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu
u povodu jubileja 480. godina postojanja i rada Medrese
…i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro… (Al-Qasas, 77)
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova,Vladaru Dana sudnjega. Neka je salavat na našeg pejgambera, Muhammeda, s.a.v.s, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe!
Poštovani reisu-l-ulema Husein ef. Kavazoviću, zamjeniče reisu-l-uleme Husein ef. Smajiću, direktore Medrese hfz. Mensur ef. Malkiću, uvaženi gosti, cijenjeni prisutni!
“Istinska mi je čast primiti ovu plaketu / priznanje Gazi Husrev-begove medrese povodom njezinog velikog jubileja, 480 godina postojanja i rada. Zahvaljujem se Allahu, džellešanuhu, na ovom fadiletu. Tim povodom izražavam uvažavanje Nastavničkom vijeću Medrese koje je donijelo takvu odluku. Vjerujem da su postojali oni koji su ovo priznanje zaslužili više nego ja. Plaketu koju danas preuzimam, primam u ime mojih kolega, moje generacije Medrese, mojih profesora i pedagoga. Uz uvažavanje doprinosa svih naših pretpostavljenih, posebno profesora, uvjeren sam da naša generacija ne bi ostvarila rezultate koje je postigla da joj prvi razredni starješina nije bio prof. dr. Omer Nakičević, što sa uvažavanjem ističem.
Gazi Husrev-beg je svojim vakufom kasabu Sarajevo pretvorio u univerzalnu metropolu, kakva do tada nije postojala u ovom dijelu Evrope. Uspostavio je koncept grada, a time i društva, utemeljen na četiri principa:
džamija (ibadet) – mjesto predanosti Bogu, općeg okupljanja, obrazovanja i odgoja zajednice,
čaršija (amel) – bezistan, dućani, imaret i vakufska dobra kao osnov zapošljavanja, rada, proizvodnje, trgovanja, finansiranja, privrednog života i napretka zajednice,
medresa (ilm) sa bibliotekom – učilište svih znanosti i vrlina, odgajalište učenika otvoreno za sve domaće društvene slojeve i okupljalište najboljih muderisa-znalaca i pedagoga;
hanikah (ma'rifet) – rasadnik tarikatskih šejhova, arifa i evlija, tragalaca za ilahi-aškom, za hakikatom.
Ova četiri principa otjelovljuju islamsku poziciju pojedinca i zajednice. Taj vasijjet je plemeniti Gazija ostavio našem gradu i našem narodu.
Gazi Husrev-beg je bio primjer patriote Bosne, aktivnog elementa, po ocu Ferhat-begu, domaćeg porijekla i primjer pripadnika Ummeta, pasivnog elementa, po majci Seldžuki – hatum, osmanskoga porijekla. Iskrenost njegovog nijeta potvrđuje trajnost njegova vakufa, kao javnog dobra onih kojima je namijenjeno. Kao što je njegova ličnost bila jedinstvena u našoj historiji, tako je i trajnost njegova vakufa besprimjerna u historiji vakufa uopće. Njegov vakuf je, njegovim himmetom, preživio tri režima neprijateljski opredijeljena prema vakufima: austrougarski-katolički, kraljevski-velikosrpski i novo-jugoslovenski-komunistički. To potvrđuje da ”zajam dat Allahu”, a vakuf je upravo to, dragi Bog čuva. Gazija nije imao djece da ga naslijede, njegovo ime nakon njega nosi njegov vakuf.
Ovo priznanje je najviše što jedan svršenik Gazi Husrev-begove medrese može dunjalučki dobiti. To me dodatno obavezuje.
Kao dječarac, u Medresu sam došao sa željama, nadama, iluzijama, maštama… pun volje i očekivanja. U Medresi sam naučio: raditi, učiti, trpiti, dijeliti, družiti se, timski raditi, čekati, podnositi društveno poniženje, izopćenost, biti drugorazredni; ostati uspravnan, vjerovati u ispravnost svojih nazora, biti musliman!
Slušao sam tesavufsku: „Ako si ti zadovoljan Gospodarom i On je zadovoljan tobom!'“
U moje vrijeme školovanja u Medresi postojale su zabranjene teme! Neki naši profesori i odgajatelji bili su zabranjeni, tačnije, važni dijelovi njihovih života bili su zabranjeni!
Radi objektivnog i cjelovitog predstavljanja historije Gazi Husrev-begove medrese ne treba se zapretati činjenica da je, kasnih četrdesetih godina, njezin direktor svoje učenike mladalački ozarene čistoćom njihove vjere islama, dječarce, osobno predavao organima idološke policije komunističkog režima, UDB-i, zbog njegove sumnje da njihova shvatanja nisu na liniji vladajuće borbene ateističke doktrine. Neki od njih su podlegli od tortura istražnih dželata, a drugi osuđeni na teške robije u boljševičkim kazamatima Jugoslavije.
U našem dobu, pitanje dinamike raspodjele bogatstava je ozbiljno, ako ne i sudbinsko pitanje modernog svijeta. Najnovije ekonomske teorije tvrde „da ne postoji nikakav prirodni i spontani proces koji bi trajno spriječio tendencije destabilizacije i nejednakosti… Proces širenja znanja i vještina centralni je mehanizam koji istodobno omogućava opći rast produktivnosti i smanjenje nejednakosti, to je u prvom redu proces širenja znanja – javnog dobra u pravom smislu riječi – a ne tržišni mehanizam… Dugoročno, glavna snaga koja istinski vodi većoj jednakosti jeste širenje znanja i vještina.“
Medresa kao Gazihusrev-begov vakuf, utemeljena na učenju islama i principima šeriata, 480 godina u našem društvu i na našem prostoru i šire, djeluje u pravcu o kome govore ova najnovija ekonomska i društvena istraživanja.
Ono o čemu nemamo dovoljno ekonomskih istraživanja jesu učinci „islamskog odgoja“ – ahlaka i „dobrog djela'“ – amelu-s-saliha, koji daleko premašuju ekonomske učinke „dodate vrijednosti“ – added value, u savremenoj ekonomskoj praksi.
Društveni i ekonomski koncept, čemu je Gazi Husrev-begov vakuf izvanredan primjer, sadejstva bezinteresnog finansijskog kapitala, vakufa, te znanja i vještina besplatnih za učenike, inspirativan su odgovor modernim izazovima.
Moderno društvo je neodvojivo od globalizacije i informatičke revolucije, čiji su instrumenti mediji. Promjene koje donosi ovaj proces su toliko brze i toliko značajne, da se zapravo govori o jednom novom svijetu, virtualnom svijetu – zamišljeni svijet, nestvaran, svijet obmane… Šta je individualni i društveni odgovor na „pokemone“, na „atrofiju misli i mišića“? Gazijin odgovor – medresa i hanikah, integrirani u svijet fitreta – „prirodnosti“ i svijet hakikata – „stvarnosti“. Ilum – znanje i ma'rifet – spoznaja su jedina sredstva s kojima se može broditi i čime se može štititi u „vremenu kušnji“, kako veli Muhammed, a.s.: „kada će učinak jezika biti bolniji nego učinak mača“; a „zaista, ono čega se najviše plašim svome Ummetu su imami koji krivo vode“; doći će „Duhejma – crna kušnja. Ona će dotaći svaku osobu moga Ummeta. I kada bude rečeno da je prošla, ona će se vratiti, u to vrijeme čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik“.
Gazi Husrev-begova medresa je, rađe nego škola i rađe nego srednja škola, učilište. Ona je „kullijja“ – učilište općeg, univerzalnog, ne partikularnog i usmjerenog. Ona uči temeljima „tradicionalnih i racionalnih znanja“ i „onome što vrijeme i mjesto zahtijeva“, kako kaže Vakufnama Medrese, što bi se u današnjem shvatanju dalo razumjeti u odnosu na „vrijeme“: bošnjački identitet, kultura, tradicija, osobenost, a u odnosu na „mjesto“: bosanski jezik, historija, politika, društvenost.
Medresa, studijum, u svome meritumu ne može biti ograničena našim pravilima i uskim propisima, pa i kada ih zovemo zakonima. Ona prvenstveno daje, mora da daje opća islamska i opća druga znanja, a specijalizacije su pitanje daljeg usmjeravanja. Ona naučava i odgaja čovjeka, abdullaha – Allahu predanog, roba samo svome Uzvišenom Gospodaru, slobodnog od dunjalučkih strahova i neovisnog od zemaljske pohlepe. Čovjeka koji je dostojanstven i odgovoran, kreativan i umjeren, strpljiv i odlučan, prvak i prviš, imam i derviš. To je izazov Gazijinog koda pred kojim stojimo, kao i svaka generacija njegove medrese prije nas.
Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas, Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! Amin!”
Prof. Hasan Čengić