Foto: Preporod.info
U srijedu, 8. januara 2025. godine, u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese upriličena je Svečana akademija povodom Dana škole Gazi Husrev-begove medrese koja ovih dana puni 488. godinu svoga postojanja i kontinuiranog rada. Iz godine u godinu, Medresa u svečarskom ozračju obilježava dan (8.1.1537.) kada je veliki Gazi Husrev-beg stavio pečat na čuvenu Vakufnamu i tako u amanet ostavio hajr koji traje već skoro pet stoljeća.
U okviru programa svečanosti, i ove godine, održana je Svečana sjednica Nastavničkog vijeća na kojoj su, pored članova, prisustvovali: reisu-l-ulema dr. Husein-ef. Kavazović i ovogodišnji laureati: prof. dr. Nedžad Grabus i prof. dr. hfz. Nevad Kahterna. Nakon uvodnog obraćanja direktora mr. Dževada Pleha, prisutnim članovima Nastavničkog vijeća obratili su se riječima zahvale ovogodišnji dobitnici priznanja a na kraju svečane sjednice reisu-l-ulema dr. Husein-ef. Kavazović.
Svečana akademija u amfiteatru Medrese počela je ašeretom kojeg je proučio profesor hfz. Omer Zulić, profesor kiraeta u Medresi.
Riječi dobrodošlice prisutnima je uputio mr. Dževad Pleh, direktor Medrese, koji je ovom prilikom kazao: “Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu i ove 2025. godine obilježava svoj dan osnivanja i 488. godišnjicu neprekidnog rada i djelovanja na ovim prostorima gdje vrijednim i posebno biranim srednjoškolcima daje najbolja temeljna znanja o našoj vjeri i drugim disciplinama koja su potrebna za njihovo daljnje obrazovanje i uspješno uključivanje u društveni, duhovni i poslovni život svoje domovine. Od njenog osnivanja vizionarskom odlukom dalekovidog Gazi Husrev-bega 1537. godine po miladu, a 943. godine po hidžri, Gazijina medresa svjedoči civilizacijskom i duhovnom uzdizanju Bošnjaka muslimana na ovim prostorima i značajno sudjeluje u njihom ukupnom profiliranju kao naroda i zajednice. Poseban pečat i boju ovoj znamenitoj školi daju vjerske discipline i duhovni odgoj utemeljeni na islamskom svjetonazoru i moralnim vrijednostima gdje učenice i učenici stiču kako kvalitetna znanja o svojoj vjeri kroz sedam temeljnih vjerskih disciplina i arapski jezik, tako i moralne vrijednosti i vjerske navike u vidu redovnog obavljanja namaza, kulture ishrane, odjevanja i ophođenja, te druge moralne vrline koje pomažu i utiču na njihovo formiranje i sazrijevanje. Nedavno smo ovaj važan datum svečano obilježili i sa našim učenicima gdje smo ukazali na vrijednost medresanskog obrazovanja za njihov život i tom prilikom promovirali i nagradili najušpješnije među njima. Za odličan uspjeh i primjerno vladanje u prošloj školskoj godini nagradili smo 198 učenika, 18 učenika za pohađanje nastave bez izostanaka i uručili jos 36 nagrada i pohvala pobjednicima sa brojnih takmičarskih smotri kako onih koje pokriva Uprava za obrazovanje Rijaseta IZ tako i onih iz nadležnosti Kantonalnog i Federalnog ministarstva obrazovanja. Na ovaj način dvoje učenika je steklo i stipendiju Rijaseta IZ, a sa posebnim ponosom ističemo da je naša učenica Nedžma Durović, kantonalna i federalna prvakinja u matematici za II razred. Nagradili smo i najuspješnije razrednike i odgajatelje; četiri profesorice: Maidu Ćerimović, dr. hfz. Behiju Durmišević, Šehrizadu Durović i Amru Abaz. Ovom prilikom želim da naglasim da i pored otežanih uvjeta rada naše škole zbog velikog infrastrukturnog poduhvata obnove i dogradnje zgrada ženskog odjeljenja Medrese koji traje već dvije godine i trajaće još najmanje jednu godinu, a s obzirom na ostvarene rezultate kako u učenju i vladanju, tako i kreiranoj atmosferi sigurnog i poticajnog školskog okruženja te snažnoj empatiji i zdravoj sinergiji unutar kolektiva Medrese, usuđujem se reći da možemo biti zadovoljni i ponosni na ono što radimo. Vjerujem da je kolektiv Gazijine medrese sa svojim učenicima dostojan emaneta koji mu je povjeren.
Našu pažnju ovih dana posebno usmjeravamo na započete radove na objektu B ženskog odjeljenja Medrese, najsloženije i ujedno posljednje od tri faze obnove ovih zgrada. Nakon sedmogodišnje putanje upornih pokušaja da se uredi vlasnički status ovog objekta i dobiju potrebne dozvole, to se konačno i desilo. Zato želim da se danas posebno zahvalim: Rijasetu IZ i Reisu-l-ulemi koji od početka usmjeravaju ove aktivnosti, Medžlisu IZ Sarajevo, Vakufskoj direkciji, Zavodu za zaštitu spomenika KS i općini Centar za ustrajnu naklonost i administrativnu potporu u svim fazama rješavanja ovog pitanja. Sada imamo upisano vlasnistvo, imamo odobrenje za građenje, imamo izvođača radova i nadzor, nedostaje sredstava. S obzirom da je ovo u finansijskom smislu u potpunosti projekat Rijaseta IZ, mi se oslanjamo na ovdašnje ljude, medresine alumniste i članove naše zajednice iz domovine i dijaspore. Pored njih, ipak, značajnu finansijsku podršku ovom projektu pružile su i državne institucije, Vlada KS kao i Federalno ministarstvo kulture i sporta. Svima koji su pomogli i pomažu ovu važnu i veliku investiciju, najtoplije se zahvaljujemo i molimo Boga da ih nagradi, a one koji se još nisu uključili, pozivamo da to učine što prije. Bez sumnje, svaka KM u ime Boga usmjerena u ovaj hajr postaje trajno dobro davatelju na oba svijeta. “Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu On mnogostruko vrati?…” – kaže Uzvišeni Allah u dijelu 245. ajeta sure El-Bekare,”- kazao je u svom obraćanju direktor Pleh.
Tradicija je da se u ovakvim prilikama dodjeljuju priznanja i nagrade zaslužnim članovima kolektiva Medrese. Ove godine, priznanje ispred kolektiva Gazi Husrev-begove medrese uručeno je Benarisu Šehiću, sekretaru Medrese i Hasibu Hodžiću, portiru.
Ulogu i značaj Gazi Husrev-begove medrese kao odgojno-obrazovne ustanove prepoznali su i prepoznaju mnogi pojedinci i organizacije. Također je ovo prilika da se takvim osobama izrazi zahvalnost. Ovogodišnji dobitnici zahvalnica su: glavni imam MIZ-e Sarajevo dr. Abdulgafar-ef. Velić, glavni imam MIZ-e Žepče Džafer-ef. Gračić i Rasim-ef. Džafić, imam Kajserija džamije u Goraždu i nekadašnji glavni imam MIZ-e Goražde.
Veliki Gazi Husrev-beg je u Vakufnami izložio i viziju o ljudima koji će biti dijelom škole koju osniva te da će pojedinci tu privrženost potvrđivati tokom čitavog njihovog života. Svojim imenom, radom i djelima, oni potvrđuju vrijednost Medrese, obavezu uzoritosti i doprinos dobrobiti društva u kojem djeluju. Nastavničko vijeće je na sjednici održanoj 4. decembra 2024. godine odlučilo da ovogodišnji laureati, zaslužni svršenici Medrese, koji su svojim radom, načinom života i društvenim djelovanjem doprinijeli i još uvijek doprinose afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese budu: prof. dr. Nedžad-ef. Grabus, muftija sarajevski i prof. dr. hfz. Nevad Kahteran, redovni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Plakete laureatima uručio je mr. Dževad Pleh.
Nedžad Grabus, sin Muje i Suvade, rođen je 1968. godine. Školovao se u Gazi Husrev-begovoj medresi i na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Nakon završetka medrese završio je srednju Drvo-prerađivačku školu u Travniku. Magistrirao je i doktorirao iz oblasti akaida na Fakultetu islamskih nauka. Uporedo s postdiplomskim studijem na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu položio je sve ispite na postdiplomskom studiju na Filozofskom fakultetu, Univerzitet u Sarajevu na Odsjeku za filozofiju u periodu od 1995.-1999.U zvanje redovnog profesora izabran je na osnovu Odluke Senata Univerziteta u Sarajevu 28.04.2021. godine. Boravio je na studijskim boravcima u Norveškoj, Egiptu, Saudijskoj Arabiji i Arizoni, SAD. Radio je u Vjersko-prosvjetnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Bio je muftija ljubljanski i predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji od juna 2006. do septembra 2021. Od 15.09.2021. obnaša dužnost muftije sarajevskog. Bio je suradnik Radija Bosne i Hercegovine i Televizije Sarajevo. Bio je direktor Kulturno-obrazovnog Zavoda Averroes Ljubljana. Član je međunarodnog uredničkog vijeća u časopisu Edinost in dialog (Unity and Dialogue), revije za ekumensku teologiju i međureligijski dijalog, Univerzitet u Ljubljani, Teološki fakultet. Član je redakcije časopisa Svjetionik. Član je skupštine Međureligijskog vijeća u BiH, Evropskog vijeća vjerskih lidera, potpredsjednik je Svjetske organizacije Religija za mir sa sjedištem u New Yorku i kopredsjedavajući Muslimansko-jevrejskog vijeća vjerskih lidera sa sjedištem u Beču. Predaje na prvom i drugom ciklusu studija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Predaje na drugom ciklusu studija na Univerzitetu u Ljubljani, Teološki fakultet, predmet Monoteizmi – „Islam“. Sudjelovao je i sudjeluje u komisjama za odbranu master i doktorskih radova na Univerzitetu u Sarajevu, Fakultet islamskih nauka, Univerzitetu u Zagrebu, Filozofski fakultet, Univerzitet u Ljubljani, Teološki fakultet i Univerzitetu u Bihaću, Islamski pedagoški fakultet. Sudjeluje na znanstvenim konferencijama, u javnim debatama o islamu u Evropi i svijetu na akademskim, diplomatskim i medijskim platformama. Njegovi tekstovi i intrevjui objavljeni su na više svjetskih jezika: bosanskom, engleskom, njemačkom, arapskom, turskom i slovenskom. Vodio je više znanstvenih projekata kao organizator i supervizor. Objavio je više knjiga i značajan broj znanstvenih radova, prijevoda knjiga i akademskih članaka, prikaza knjiga, recenzija i analiza u referentnim domaćim i međunarodnim časopisima. Potpisao je 2007. godine Ugovor s vladom Republike Slovenije o Pravnom položaju Islamske zajednice u Sloveniji. Najvažniji projekt kojeg je vodio u periodu od 2008-2020. je izgradnja Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani. Bio je odgovorna osoba od izbora lokacije, kupovine zemljišta, izbora idejnog projekta na međunarodnom natječaju do konačnog završetka izgradnje, pridobivanja upotrebnih dozvola i početka upotrebe džamije 07.02.2020. Predvodio je prvu džumu-namaz i održao hutbu u Ljubljanskoj džamiji. Predsjednik Republike Slovenije Borut Pahor odlikovao je 2021. godine Nedžada Grabusa srebrnim ordenom za inkluzivno vođenje IZ i doprinos međureligijskom dijalogu u Sloveniji. Živi u braku sa Sadikom, rođenom Veladžić. Imaju tri sina, Mustafu, Farisa i Tarika.
U svom obraćanju na Svečanoj akademiji dr. Grabus je rekao: “Iskreno se zahvaljujem Nastavničkom vijeću Gazi Husrev-begove medrese i direktoru mr. Dževadu Plehu na odluci da prihvate prijedlog Komisije za obilježavanje dana škole o dodjeli priznanja za poseban doprinos afirmaciji GHM u povodu njene 488. godišnice. Drago mi je da je i moj školski kolega, hafiz, redovni profesor Nevad Kahteran, ovogodišnji laureat. Ovo je prilika da se sjetim i rahmetli babe Muje koji me je zajedno s drugim roditeljima mojih vršnjaka “povjerio” Medresi. Moja mama Suvada je, kao i sve majke medreslija, uz svu majčinsku ljubav vodila brigu o mom školovanju. Sarajevo je postalo odredište u našim životima. U Sarajevu sam upoznao i svoju Sadiku, ovdje su nam se rodili Mustafa, Faris i Tarik. Naša generacija je upisala Medresu 1983. godine. Te je godine bio Sarajevski proces, suđenje muslimanskim intelektualcima. To je bila teška godina za Medresu i za bošnjački narod. Generacija prije nas imala je jedno muško odjeljenje, a naša generacija imala je tri muška odjeljenja. Iz toga čitamo poruku tadašnjem režimu: “Nećete i ne možete nas slomiti!” Želim se prisjetiti svih dobrih i plemenitih muslimana i muslimanki koji su u svoje kuće i domove primali medreslije u vrijeme ramazanskih praksi, brinuli o nama kao o svojoj djeci i na taj način čuvali neraskidivu vezu Gazi Husrev-begove medrese i našeg naroda. Neka ih sve Svemogući Allah, dž.š., obaspe Svojom Milošću! Gazi Husrev-begova medresa je najvažnije duhovno i intelektualno muslimansko središte u Evropi. Ovdje je to možda nepotrebno govoriti, ali želim ipak naglasiti, kako se s ponosom možemo predstaviti u velikim obrazovnim centrima u svijetu i potcrtati da smo pohađali školu koja je osnovana 1537. godine. Obrazovanje je u islamskoj kulturnoj i povijesnoj tradiciji u početku bilo vezano za džamiju. S ubrzanim razvojem institucija nastale su posebne škole medrese. U knjizi Globalni forum dr. Hamad Al-Kuvari piše kako su “medrese imale poseban pristup obrazovanju i bile su središta intelektualnog i obrazovnog prosvjetljenja ne samo u vjerskim naukama, već i u drugim korisnim naukama, spajajući teoriju i praksu, etičko i praktično znanje, te svjetovne i duhovne stvari. Medrese su podučavale matematici, astronomiji, astrologiji, geografiji, alhemiji i filozofiji. One su potaknule rast pismenosti širom muslimanskog svijeta u srednjem vijeku, sa stopama pismenosti uporedivim s onima u Atini u antičkom periodu. Međutim, jedan od problema s ovim školama je bio što nisu bile povezane sa strogim institucionalnim sistemom. Umjesto toga, bile su povezane s dobrotvornim zadužbinama, privatnim posjedima i osobama iz vjerskih krugova. Tradicionalne škole u arapsko-muslimanskom svijetu postepeno su postale blijedo sjećanje, kako je moderno obrazovanje preuzelo maha. Samo mali broj medresa je opstao u vidu kulturalnih ostataka koji su životarili i isušili se, nakon što nisu uspjele održati korak s korisnim novim saznanjima i prilagoditi se modernosti. Nasuprot tome, moderne škole su se širile u obliku koji je prevladavao na Zapadu, posebno u Francuskoj u devetnaestom stoljeću, nakon što je francuski parlament usvojio Jules Ferryjev zakon o općem obrazovanju, koji je postao obavezan 1956. godine.” Ova analiza pokazuje pravu ulogu i posebnost Gazi Husrev-begove medrese koju ima u današnjem sistemu obrazovanja u Islamskoj zajednici i ukupnom društvu. Historijske i političke okolnosti u Bosni i Hercegovini bile su drugačije od onih u većinskim muslimanskim zemljama, ali je mindset, način razmišljanja u medresma i o medresama, npr. u periodu Austro-Ugarske i između dva svjetska rata u BiH, bio sličan pogledu na medrese u tadašnjim ulemanskim krugovima. Gazi Husrev-begova medresa je vjerovatno jedina islamska obrazovna ustanova u kojoj su đaci organizirali štrajk. I to štrajk s ciljem unaprjeđenja obrazovanja, i koje će biti utemeljeno na vakufnami Gazi Husrev-bega i u skladu sa zahtjevima vremena u kojem su živjeli. Gazi Husrev-begova medresa jeste nastala kao zadužbina ili vakuf Gazi Husrev-bega ali je ostala vitalna zato što je uključena u institucionalni okvir djelovanja obrazovnog sistema. Zato s ponosom danas možemo svjedočiti da je naša Medresa po standardima u vrhu obrazovanja u savremenim okolnostima u svijetu. To nas ohrabruje i daje nam nadu da će učenice i učenici Gazi Husrev-begove mdrese i dalje ponosno nositi Gazijin bajrak na polju obrazovanja i odgoja, te sudjelovati u svim procesima važnim za Islamsku zajednicu u BiH, domovinu BiH i u općim pitanjima važnim za cijeli ljudski rod. Imamo slavnu prošlost, ponosni smo na velika dostignuća znanih alima, hrabrih i junačkih Gazinovaca u odbrani domovine. To nam daje stabilnost i snagu u našem djelovanju. Oklonosti su danas drugačije. Niko ne može živjeti niti preživjeti od stare slave. Sarajevo je prijestolnica nezavisne države BiH i sa svojim obrazovnim sistemom Gazi Husrev-begova medresa sudjeluje u odgoju i obrazovanju mladih generacija za budućnost muslimana i Bošnjaka, građana svijeta. Pluralno i demokratsko društvo traži stalni angažman, nova znanja i vještine, kako bismo sačuvali temeljne etičke vrijednosti na kojima je zasnovano islamsko obrazovanje. Digitalna revolucija, novi trendovi u redefiniciji same suštine čovjeka, neuroteologija, novi religijski pokreti, regionalna sigurnosna i politička nestabilnost, zahtijevaju od nas punu ozbiljnost i traganje za načinima afirmiranja i snaženja našeg muslimanskog i bošnjačkog identiteta. Uvjeren sam da će Gazi Husrev-begova medresa, njeni bivši i sadašnji učenici i učenice biti aktivni sudionici svih važnih rasprava i procesa za dostojanstven život svakog čovjeka. Molim Allaha, dž.š., da nas pomogne na tom putu!,” kazao je u svom obraćanju muftija Grabus.
Nevad Kahteran je redovni profesor Istočnih i Komparativne filozofije na Filozofskom fakultetu UNSA u Sarajevu. Rođen je u Sanskom Mostu, 4. 7. 1968. godine. Nakon okončanja GHB u Sarajevu, studirao i 11. 2. 1992. diplomirao na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu (sada FIN). Uporedo studirao i 27. 4. 1995. diplomirao na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje je 28. 12. 1995. odbranio magistarsku radnju Filozofijska theologiké (Ibn Rušd/Averroes, sv. Toma Akvinski i Maimonides), te 27. 7. 2001. doktorsku disertaciju Sophia Perennis (René Guénon, Frithjof Schuon i Seyyed Hossein Nasr). Hafiz je Kur'ana od 19. 4. 1999. Bio suradnik Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u Zagrebu, kao i Routledgeove (2006.) the Qur'an: an Encyclopedia (ko-editor i autor odrednica) i Encyclopedia of Love in World Religions, ABC-CLIO, Santa Barbara, 2008. (suradnik). Koristio više studijskih boravaka u inozemstvu (Oxford University, Georgetown University, AUC-Američki univerzitet u Kairu, Kyoto Sveučilište (januar-februar 2006. – postdoktorantska stipendija Japanske fondacije i ljetnji semester 2009. – gostujući professor na Graduate School of Asian and African Area Studies – ASAFAS, Fulbright grant, fall semester 2006, Department of Philosophy, University of Hawai'i-Mānoa, Honolulu, USA. Gostujući profesor na Univerzitetu u Pekingu na poziv Harvard-Yenching profesora Tu Weiminga (ljeto 2010. godine), koji je domaćin i organizator 24. Svjetskog kongresa filozofa u Pekingu. Učesnik je brojnih međunarodnih skupova.
Na Fakultetu islamskih nauka biran šk. 1994/95. za asistenta na predmetima Akaid (Islamska dogmatika) i Uporedne religije. Na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta biran za višeg asistenta 21. 11. 1996., za docenta 27. 12. 2001., 25. 10. 2005. za vanrednog, te 1. 4. 2013. godine za redovnog profesora na predmetu Historija istočnih filozofija (sada HIF 1 i HIF 2 na I ciklusu, dok na II ciklusu predaje Komparativnu filozofiju uz predmete koje je uveo, kao što su Filozofija za djecu I i 2, IP Filozofija za djecu, Metodika nastave za filozofiju 1 i 2). Nekoliko godina kao gost predavao na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove Sveučilišta u Zagrebu (sada FFRZ), predmet Uvod u islam i arapsko-islamsku filozofiju. Akademske 1998/99. držao predavanja u sklopu programa slovenačkog Ministarstva za školstvo i sport. Godinama drži kurs iz općeg predmeta Filozofija na Filozofskom fakultetu, a po pozivu držao je i predavanja iz Komparativne filozofije za postdiplomce Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, kao i Centru za interdisciplinarne studije UNSA. Član redakcije internacionalnog časopisa Comparative Philosophy: An International Journal of Constructive Engagement of Distinct Approaches toward World Philosophy (http://www.comparativephilosophy.org/), potpredsjednik i kratko predsjednik doskora Internacionalnog društva filozofa-komparativista u USA (https://cpwponline.org), te član HFD-a od 2021. godine. Iste 2021. godine u sklopu 29. Dana Frane Petrića organizirao sa kolegom Hrvojem Jurićem međunarodni interdisciplinarni simpozij Istok – Zapad: komparativna filozofija i svjetska situacija (26. – 29. rujna: http://www.hrfd.hr/documents/dfp-29-program.pdf), a naredne godine sa Bo Mou i Elizabeth Schiltz International Virtual Conference na temu: “Comparative Philosophy toward World Philosophy”, April 19-23, 2022 [CPWP International Conference Series-2022 / SJSU CCP Workshop-Conference Series-2022: https://www.cpwponline.org/page-page_Y2sVy9T1EyiUUpZjcJzZ2], objavljeni tekstovi u: https://scholarworks.sjsu.edu/comparativephilosophy/. Ove godine učestvovao na 25. Svjetskom kongresu filozofa u Rimu na dva okrugla stola (XXV WCP, Rome, la Sapienza University, 1-8. 8. 2024.). I na kraju no ne manje važno, dosad objavio 12 svojih i preveo 14 knjiga iz svoje oblasti istraživanja.
U svom obraćanju profesor Kahteran je kazao: “Prijatno sam iznenađen odlukom Nastavničkog vijeća GHM da me uvrsti, zajedno s mojim školskim kolegom sarajevskim muftijom Nedžadom Grabusom, među svoje laureate – dobitnike priznanja koje se dodjeljuje već dvije decenije od strane škole koja traje skoro pola milenija in continuo i koja nije samo škola, već bratstvo i sestrinstvo mladića i djevojaka koji su ulazeći u punoljetstvo dopustili Dobrostivom (سبحانه وتعالى) da ih uzme za perčin i da ih On vodi Svojom Dobrostivošću u njihovu hodu ne samo ovozemaljskom domovinom već i preko strmih litica duha ka njihovoj nebeskoj domovini i nastambi u edenskim vrtovima, ako Bog da.
Stoga, toplo se zahvaljujem rukovodstvu i Vijeću GHM na ovom njihovom prijedlogu!
Dobrostivi Bog počastio me je roditeljima koje sam poprilično rano izgubio: r. oca Hamdiju 1989., a majku r. Ifetu Kahteran, rođenu Agić, 1998. godine. Oni su prvi koji su me poučili perenijalnoj mudrosti, čestiti muslimani iz Titinog vakta, koji su živjeli za islam, a ne od islama. Ne smijem smetnuti s uma 4 brata i 3 sestre.
Potom me je Dobrostivi počastio da budem učenik u jednoj od najboljih generacija GHM koja je dosad dala osam univerzitetskih profesora (trojica sa FIN-a: Nedžad Grabus, Dževad Šošić i Asim Zubčević; Nevad Kahteran sa FF UNSA; acc. Safvet Halilović sa IPF UNZE i ujedno član IANUBIH; Abdurahman Ademi sa Ankara Yıldırım Beyazıt University | AYBU – Department of History, Turska; Omer Spahić sa International Islamic University of Malaysia, Kuala Lumpuru – IIUM, Malezija, Zilka Spahić-Šiljak, rodne studije – i uskoro Aziz Alili o Prozodiji Kur'ana) i osam hafiza Kurʾana (Aziz Alili, Dževad Šošić, Abdurahman Ademi, Salem Aletić, Selver Išerić, Safvet Halilović, Emin Tucović i Nevad Kahteran, a dvojica su od njih kurra hafizi – Dževad Šošić i Aziz Alili, uz najavu Etema Halitija u ovoj godini. Vijeće je slobodno moglo dodijeliti ovo priznanje bilo kome od njih izrijekom spomenutih, bez imalo dvojbe.
Također, Dobrostivi Bog našu je generaciju počastio divnim i čestitim razrednicima – šehidom Abdulah-efendijom Čelebićem kao i našim razrednikom r. Ahmed-efendijom Mašićem, te brojnim uzoritim profesorima od kojih posebice ovom prilikom spominjem r. ustaza Mahmud-efendiju Karalića, koji je, zamislite, u samo dvije svoje posljednje decenije života uspio prevesti čitav Kutub al-sittah (ٱلْكُتُب ٱلسِّت, الصحاح الستة, šest vjerodostojnih hadiskih zbirki od kojih svaka sadrži sedam tomova od po blizu pet stotina stranica. Osim toga tome je dodao i dva svoja toma istog opsega – Uvod u hadis i hadiske nauke te Knjigu o rāvijama/prenositeljima hadisa. Ovo je jedinstven slučaj u svijetu, i mi zapravo nismo ni imali dostupan korpus hadisa prije njega, osim one zbirke Jakuba Memića i svega dva sveska Buharije u prijevodu s arapskog jezika. Molim Dobrostivog da njega i sve naše profesore izobilno nagradi iz Svoje Hazne, kao i desetak naših kolega koji su već napustili ovaj Dom zabluda i iz ovostranosti preselili u onostranost, uključujući i nekoliko šehida (Sakib Memić, Mehmed Hajrić i Muhamed Novalić), te napose mojeg kršnog Krajišnika Mensura Štulanovića, s kojim je ovaj Sanjanin u Medresi četiri godine dijelio školsku klupu.
Svima nam je zajedničko bilo traganje za korisnim znanjem (ʻilman nafiʻan). Neko od mojih kolega podsjetio me je nakon obilježavanja 40. godišnjice mature na to što sam kazao na prvom sastanku s našim r. razrednikom Ahmedom Mašićem. Naime drugi su kazivali da je cilj njihova dolaska u GHM da budu bolji vjernici, da više klanjaju i poste itd., dok sam ja tada kazao da sam se upisao u Medresu zbog arapskog, turskog i engleskog jezika, a tome sam kasnije pridodao i neke druge zapadnjačke i istočnjačke jezike, tragajući za znanošću – bez zapadanja u bilo kakve ideološke redukcionizme i konformizme. Ja vjerujem da su naš znanstveni rad i naš duševni mir mnogo vredniji od počasti. Jer niko se u povijesti ne pamti po tome što je bio član nekoga učenog društva, a pamte se mnogi koji to nisu bili, ali su ostavili vrijedna djela. Konačno, svi bivamo upamćeni po svome opusu, ma kako se drugi prema njemu postavili. Ali ima ljudi koji su po položaju visoko, ali su možda po ljudskoj veličini malehni. Ko zna čime nas sve Dragi Bog kuša, ali prokušane, duboko vjerujem, On i nagrađuje. I zato hvala Mu i za smrtnu bolest moje r. supruge Amire, kojom me je kušao šest godina i dva mjeseca; njoj poklonih prije neki dan 70. hatmu, jer učeći hatme svaki dan, ocu i majci, i treću njoj, tako ovaj hafiz čuva svoj hifz.
Uz ovo, potpisujem objeručke i ovu rečenicu, za koju bih volio da se dobro čuje i zapamti:
Sve što sam napravio, činio sam prvenstveno za svoje zadovoljstvo, ne za druge, ne za čast, čak ne ni za objavljivanje, već isključivo radi golemoga zadovoljstva što sam ga nalazio i još nalazim u radu, zadovoljstva na kojem zahvaljujem dragome Bogu kao jednom od najvećih darova što mi ih je u Svojoj Milosti htio dao.
Zato, nadam se da će na Danu stajanja pred Uzvišenim moja malenkost i moja generacija bez stida i srama moći kazati: al-hamdulillahi, hadhihi hayātī!
I na kraju, no ne manje važno, da završim stihovima Abdulaha Sidrana o Bašeskiji:
Moli Te skromni Mula-Mustafa, što druge želje nema već
tiho da bude, i još tiše ode, kad dođe čas.”
Na kraju Svečane akademije prisutnima se obratio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein-ef. Kavazović:
“Danas obilježavamo 488. godišnjicu ove velike škole. To uvijek iznova, sa svakom novom godišnjicom, u nama izaziva ponos i diku. Nije nam poznato da u širem okruženju ima ijedna obrazovna ustanova s tolikim stažom i s tako dubokim tragom koji je ostao iza nje. Gazi Husrev-begova medresa evo već skoro pola milenija djeluje na ovim prostorima i vrši pozitivan utjecaj na duhovno stanje, ali i na ukupnu društvenu zbilju. Kroz ovu školu prošle su, odgajale se i obrazovale mnoge hiljade učenika. Oni koji su ovdje jeli Gazijin hljeb, slušali Gazijine muderise i obrazovali se u Gazijinim učionicama uvijek su prednjačili u dobru, snažno se zalagali i branili istinu i svojim načinom života pronosili visoke vrijednosti islama i njegove kulture u mnogim područjima života i udarali pečat na grandiozna duhovna, intelektualna, kulturna, umjetnička i druga ostvarenja – od kojih mnoga, ne samo da su bila most ka novim ostvarenjima, već i sama i danas traju. Nadam se da će i generacije koje dolaze biti jednako tako dobre, produktivne i vjerne svojoj vjeri i svojoj zemlji, i da će pronositi i u životnu stvarnost zasađivati visoke vrijednosti vjere, kulture, morala i posvećenosti.
Ova nada nije bez osnova, jer u Gazijinim hajratima ima nečeg misterioznog, nečeg čudesnog: oni vrše snažan pozitivan utjecaj na ljude i na neki volšeban način preporađaju njihova srca i umove. To je jasan pokazatelj da je imetak koji je te hajrate izgradio stečen na halal način i uvakufljen s čistom namjerom. Eto, pored ostalog, i zato smo – mi, današnji – angažirani na očuvanju i zaštiti Gazijinih hajrata, kao i na njihovom unaprjeđenju, licem okrenuti prema budućnosti. Jer, da Gazi Husrev-beg pri osnivanju svojih hajrata nije pred očima imao budućnost, oni budućnosti ne bi ni imali.
Stoga, da bismo izvršili emanet kako treba, i kako smo dužni, dozvolite mi da potcrtam jednu bitnu crtu ove škole, koja treba biti sačuvana i njegovana i u budućnosti. Iako je ovo svečano okupljanje, držim primjerenim ukazati na nju.
Naime, nastava u Medresi uvijek je bila napredna, konstruktivna i izazovna; uvijek je pred učenicima otvarala vrata prema prosperitetu i boljitku, i istovremeno udovoljavala zahtjevima islama i trenutnim potrebama društva. Tu crtu apostrofirao je i sam Gazija u svojoj vakufnami, nalažući da se za muderisa u školi koju uvakufljuje, „postavi učen, izvrstan, uzorit i razborit čovjek koji usmenom i pisanom riječju raskriva zastore sa istine, koji spaja grane i korijene znanosti, koji vlada racionalnim i tradicionalnim“. Drugim riječima, da se za profesore biraju najbolji: prosvijećeni ljudi, koji vide dalje od drugih i koji su uzorni, predajući učenicima stručne discipline „u skladu s onim što običaj i mjesto zahtijevaju“.
Učenici ove škole se, dakle, trebaju odgajati i obrazovati u tom duhu, uvijek vodeći računa o intencijama svoje vjere. Uvijek se u obzir moraju uzimati okolnosti vremena i uvijek nastavu prilagođavati tim okolnostima, kako bi se bilo aktuelno. Jer, u vjeri imaju postojana načela i jasno definirani ciljevi, dok sredstva za ostvarivanje tih ciljeva neminovno trpe promjene.
Ova medresa učenike treba da priprema i za narednu fazu. Muderisi Gazi Husrev-begove medrese učenike trebaju pripremati za vrijeme koje dolazi i učiti ih da promišljaju stvari, da budu kreativni.
Ako tako budemo radili – a nadam se da hoćemo – ići ćemo naprijed i uvijek biti atraktivni, u protivnom ćemo zaostati u vremenu i biti potisnuti, postati suvišni, ili čak štetni. Ta, ne izučavaju se uzalud povodi objave Kur'ana. To znači da Kur'an treba tumačiti kao jedan nepretrgnut proces, i kontekstualno. Bez poznavanja tih povoda, tih konteksta, neke kur'anske iskaze nećemo moći pravilno shvatiti.
Život je jedan kontinuiran proces, te se i propisi islama trebaju sagledavati u tom svjetlu, uvijek imajući u vidu vjerozakonski okvir i intencije islama; tojest ciljeve koje islam želi ostvariti. Učenike treba učiti takvom pristupu i nastavne programe prilagođavati tome.
Čestitam organizatorima ove svečanost što su i ove godine u program uvrstili dodjelu plaketa, priznanja i zahvalnica zaslužnima. To je ispravno opredjeljenje i treba ga njegovati. Jer, priznanje je podrška i zahvalnost na učinjenom; i poticaj. Allah voli kada se ljudi međusobno potiču na dobro, i kad se nadmeću ko će više dobra učiniti. Muslimani su tome pozvani eksplicitno, pa su se dužni odazvati. Neka Uzvišeni Allah unese novu pozitivnu energiju u sve zavode i ustanove velikog Gazi Husrev-bega i neka oni unesu nov život u naša srca i u našu Bosnu! Još jednom: čestitam Upravi Medrese, uposlenicima, učenicima i učenicama Dan škole, a laureatima na dodijeljenim plaketama, zahvalnicama i priznanjima,” – kazao je Reisu-l-ulema u svom obraćanju.
I ove godine, program je uljepšao nastup Hora Gazi Husrev-begove medrese pod dirigentskom palicom Latifa Moćevića i njegovu izvedbu svedalinki uz muzičku pratnju Adisa Vuge.
Voditeljski par koji je vodio Svečanu akademiju činili su učenici: Amina Klisura i Abdulkadir Kaknjo.
Učesnici akademije i gosti druženje su nastavili uz ručak u restoranu i musafirhani Gazi Husrev-begove medrese.
Gazi Husrev-begova medresa zahvaljuje se svima koji su svojim prisustvom uveličali ovogodišnju Svečanu akademiju.
