U ponedjeljak, 8. januara 2024. godine, u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese upriličena je Svečana akademija povodom Dana škole Gazi Husrev-begove medrese koja ovih dana puni 487. godinu svoga postojanja i kontinuiranog rada. Iz godine u godinu, Medresa u svečarskom ozračju obilježava dan (8.1.1537.) kada je veliki Gazi Husrev-beg stavio pečat na čuvenu Vakufnamu i tako u amanet ostavio hajr koji traje već skoro pet stoljeća.
U okviru programa svečanosti, i ove godine, održana je Svečana sjednica Nastavničkog vijeća na kojoj su, pored članova, prisustvovali: zamjenik reisu-l-uleme prof. dr. Enes Ljevaković i ovogodišnji laureati: dr. Vahid-ef. Fazlović i prof. dr. Adnan Kadrić. Nakon uvodnog obraćanja direktora mr. Dževada Pleha, prisutnim članovima Nastavničkog vijeća obratili su se riječima zahvale ovogodišnji dobitnici priznanja.
Svečana akademija u amfiteatru Medrese počela je ašeretom kojeg je proučio profesor hfz. Nedžad Ćeman. Riječi dobrodošlice prisutnima je uputio mr. Dževad Pleh, direktor Medrese, koji je ovom prilikom kazao: Srdačno vas selamim i zahvaljujem što ste došli da zajedno podijelimo radost ove važne svečanosti, Dana Gazi Husrev-begove medrese i njenih 487 godina neprekidnog djelovanja kao vjerske odgojno-obrazovne ustanove koja stoljećima islamski obrazuje i odgaja nove generacije mladih za potrebe sveukupnog napretka, kako Islamske zajednice tako i Države i društva u cjelini. Odgoj i obrazovanje čine fundamentalnu odrednicu islamske civilizacije. Od prvog kur’anskog imperativa “ikre” preko kur’anske pohvale mudrosti i njenog jasnog definisanja u roditeljskim savjetima mudrog Lukmana, do Poslanikovih a.s. savjeta o mudrosti kao izgubljenoj stvari vjernika i njegovoj obavezi i pravu da je uzme gdje god da je nađe, i konačno do, u “farz” uobličene dužnosti svakom muslimanu i muslimanki da traga za spoznajom, jasno je trasiralo put ovom određenju. Po našem hanefijskom vjerskom učenju, ni samo vjerovanje, ni kelimei šehadet nisu sahih bez vlastitog spoznajnog postupka.
Slijedeći ovaj uzvišeni zahtjev Vjere, vrlo rano su nicale medrese diljem muslimanskog svijeta kao perjanice institucionalog islamskog obrazovanja pa tako i ova naša, Gazi Husrev-begova, davne 943. godine po H, uoči mi’radža, na dan po kome Islamska zajednica kod nas obilježava Dan vakifa evocirajući sjećanje na najvećeg vakifa u historiji Bosne, Gazi Husrev-bega. Preračunato u aktuelni kalendar, to je bilo 08. januara, 1537. godine. Ovaj dugi historijski, neprekinuti tok učenja, podučavanja i promicanja učenosti vidimo kao višestoljetno, plemenito stablo snažnog korijena i sočnih plodova koji nas i danas hrane, a njihov okus snažno prožima i odredjuje naše biće.
Sa ovom sviješću mi u Gazijinoj medresi stupamo i danas dajući sve od sebe, i radeći najbolje što znamo da ispunimo emanet koji nam je povjeren. Unatoč činjenici da ovih godina radimo u otežanim uvjetima zbog projekta rekonstrukcije, dogradnje i adaptacije zgrada ženskog odjeljenja Medrese, mi smo i za ovu školsku godinu na prijemnom ispitu imali vrlo kvalitetnu selekciju osnovaca koji su već na prvom polugodištu potvrdili naša očekivanja. Prije nekoliko dana obilježili smo Dan Medrese i sa učenicima i tom prilikom uručili 286 nagrada i pohvala za odličan uspjeh u učenju i vladanju te ostvarene rezultate u vannastavnim aktivnostima. Želja nam je da najbolji od njih, oni koje preporučuje njihov ahlak, dostignuti uspjeh i dar za vjersko i duhovno angažovanje, nastave svoje fakultetsko usavršavanje u islamskim naukama kako bi na najbolji način doprinosili napretku naših džemata i IZ-e. Nije davno bilo kada su gotovo svi svršenici Medrese bili angažovani u IZ-i jer drugih mogućnosti nisu imali. Danas, velika većina njih odlazi i na druge fakultete i postižu zapažene rezultate. Na sve njih smo veoma ponosni. Dozvolite mi da ovom prilkom istaknem jedan svjež primjer naših uspješnih alumnista. Samo na Univerzitetu u Sarajevu više njih su ovogodišnji dobitnici zlatne i srebrne značke Univerziteta, a hafiza Mubina Suljić Solo, svšenica FIN-a, sa prosjekom 10,00 proglašena je za najboljeg studenta Univerziteta. Već punih dvadeset godina Nastavničko vijeće Medrese povodom Dana škole ukazuje posebnu čast njenim alumnistima koji su svojim životnim djelom dodatno doprinijeli afirmaciji Medrese. Činimo to i ove godine i zbog toga smo posebno radosni.
U ime Gazi Husrev-begove medrese i NV želim da se zahvalim na podršci i saradnji: Osnivaču – Rijasetu IZ na čelu sa reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem, Upravi za obrazovanje i nauku Rijasta, Vladi KS, Ministarstvu za odgoj i obrazovanje i Institutu za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja, Gradu Sarajevu i općinama Stari Grad i Centar kao i svim drugim subjektima sa kojim Medresa ostvaruje saradnju. Još jednom se zahvaljujem svima vama što ste i želim da se danas ugodno osjećate – kazao je u svom obraćanju direktor Pleh.
Tradicija je da se u ovakvim prilikama dodjeljuju priznanja i nagrade zaslužnim članovima kolektiva Medrese. Ove godine, priznanje ispred kolektiva Gazi Husrev-begove medrese uručeno je Seidi Mustafić, profesorici engleskog jezika i Ameli Mešić, radnici u kuhinji Medrese.
Ulogu i značaj Gazi Husrev-begove medrese kao odgojno-obrazovne ustanove prepoznali su i prepoznaju mnogi pojedinci i organizacije. Također je ovo prilika da se takvim osobama izrazi zahvalnost. Zahvalnica za dugogodišnje stipendiranje učenika i učenica naše škole uručena je: Mustafi-ef. Klanci i Omer-ef. Sarajliću, predstavnicima Humanitarnog fonda “Gazi Husrev-beg” Islamske zajednice bošnjaka u Njemačkoj te hadži Redži Klepiću, stipenditoru iz Tešnja.
Veliki Gazi Husrev-beg je u Vakufnami izložio i viziju o ljudima koji će biti dijelom škole koju osniva te da će pojedinci tu privrženost potvrđivati tokom čitavog njihovog života. Svojim imenom, radom i djelima, oni potvrđuju vrijednost Medrese, obavezu uzoritosti i doprinos dobrobiti društva u kojem djeluju. Nastavničko vijeće je na sjednici održanoj 5. decembra 2023. godine odlučilo da ovogodišnji laureati, zaslužni svršenici Medrese, koji su svojim radom, načinom života i društvenim djelovanjem doprinijeli i još uvijek doprinose afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese budu: dr. Vahid-ef. Fazlović i prof. dr. Adnan Kadrić. Plakete laureatima uručio je mr. Dževad Pleh.
Dr. Vahid-ef. Fazlović je rođen 1963. godine u Maoči kod Brčkog, od oca Bešira i majke Fatime. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1983. godine. Diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Na istom fakultetu je stekao akademska zvanja magistra i doktora islamskih nauka u oblasti akaida. Službu imama i glavnog imama obavljao je na području Medžlisa Islamske zajednice Brčko. Zajedno s drugim alimima, pokrenuo je obnovu rada Behram-begove medrese u Tuzli 1993. godine i od tada pa do 2013. godine obavljao dužnost direktora ove ustanove. U ovom periodu, Medresa je iznova utemeljila infrastrukturu, postigla zapažene rezultate na odgojno-obrazovnom i organizacionom polju svog djelovanja tako da se afirmirala kao najuspješnija škola Tuzlanskog kantona. Kao član Radne grupe Rijaseta Islamske zajednice, sudjelovao je u izradi više platformi za reformu Nastavnog plana i programa medresa. Aktivno je doprinosio osnivanju i kontinuiranom razvijanju ustanova na području Muftiluka tuzlanskog: Biblioteke ”Behram-beg”, Centra za rehabilitaciju ovisnika, Agencije za certificiranje halal-kvalitete, Instituta za društvena i religijska istraživanja, obdaništa ”Aladin” u Tuzli i ”Evlad” u Brčkom… Od početka izlaženja Bosanske Sumejje, našeg najznačajnijeg magazina za ženu muslimanku i porodicu, pruža značajnu podršku, a u 2022. godini je inicirao ponovno pokretanje lista Hikmet. Prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu, biran je za člana Sabora, a od 2006. do 2013. godine, u dva mandata, i za člana Rijaseta Islamske zajednice. Obavljao je zadaću predsjednika Komisije Rijaseta Islamske zajednice koja je u saradnji s predstavnicima Vijeća ministara u cijelosti usaglasila tekst ugovora između Islamske zajednice i države Bosne i Hercegovine, nakon čega ga je i zvanično prihvatilo Vijeće ministara. Od 2013. godine, predsjedava Savjetodavnom radnom grupom Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, u čijem radu sudjeluju i predstavnice udruženja majki Srebrenice. U dva mandata je obavljao dužnost predsjednika Upravnog odbora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Sada je predsjednik Školskog odbora Behram-begove medrese u Tuzli. Svoje radove o vjerskim i etičkim temama, te odgoju i obrazovanju, objavljivao je u većem broju časopisa. Autor je više naučnih i stručnih radova u oblasti nauke akaida. Do sada je objavio sljedeće knjige odnosno udžbenike: Islamska apologetika Abdurahmana Adila Čokića; Akaid 1 – udžbenik za prvi razred medrese, te Akaid 3 – udžbenik za treći razred medrese. Od 8. januara 2013. godine, obavlja dužnost muftije tuzlanskog, od kada sudjeluje u radu, najprije Vijeća za fetve, a potom Vijeća muftija. Jedno od važnijih obilježja cjelokupnog njegovog rada i djelovanja je često prisustvo među vjernicima u džematu. Posebnu privrženost iskazuje džematlijama i imamima u medžlisima i džematima Podrinja i Posavine. Vahid Fazlović je u braku sa suprugom Azrom, a roditelji su četvero djece.
U svom obraćanju na Svečanoj akademiji dr. Fazlović je rekao: Nadahnuti riječima prve objave Kur’ana Časnog, muslimanski znalci su naglašavali da je ona u cjelini, zapravo, zapovijed da se čita i piše, zapovijed poslije koje odmah zatim slijedi himna peru kao osnovnom oruđu ljudske spoznaje. S tim u vezi, nerijetko se podvlači da je od velikog značaja to što je prva objavljena riječ bila čitaj, i onda je vrhovni simbol u islamu knjiga. Ova dva simbola, pero i knjiga, zasigurno stiču svoju istinsku svrhu u medresi koja i svojim jezičkim značenjem upućuje na mjesto u kojem se znanje (‘ilm), ispisano perom na stranicama knjige, prenosi i širi u svijet (‘alem), osvjetljavajući i oplemenjujući sve njegove horizonte. (Podsjećamo da ova dva pojma, ‘ilm/znanje i ‘alem/svijet, univerzum, u arapskom jeziku imaju istu osnovu.) Dakle, ovaj jedinstveni i izrazito snažani kur'anski poziv čovjeku da uči, svoju cjelovitu i djelotvornu primjenu je našao u medresi, jednoj od najznačajnijih tekovina duhovne i intelektualne muslimanske povijesti. Uz sticanje znanja u medresi, jednako je i uporedo afirmirana važnost plemenitog cilja koji se postiže znanjem. Zato su medrese u cjelokupnoj povijesti prepoznatljivo uspijevale svojim učenicima prenositi znanje kao cjelinu iz koje su izrastale ličnosti čvrsto povezanog umnog i moralnog integriteta. Voljom i dobrotom Allaha Uzvišenog, muslimani u ovom dijelu svijeta svjedoče sve ove vrijednosti u okrilju vlastite medrese. Kao što je zemlja Bosna najpouzdanije egzistencijalno utočište Bošnjaka tokom cijelog jednog milenijuma, tako je Gazi Husrev-begova medresa već skoro pet stotina godina neprekidno ishodište islamskog identiteta našeg naroda, ali i škola dobrog komšiluka i univerzalnih ljudskih vrijednosti. Na iskustvu Gazi Husrev-begove medrese, i svih drugih bosanskih medresa koje su po uzoru na ovu školu osnivane, izrasta iskustvo vjere i morala Bošnjaka. Nema sumnje da je duh bosanske medrese u potpunosti prožeo biće ovdašnjih muslimana, odražavajući najljepša obilježja njihove duhovnosti i kulture. Promišljanje o ovoj kolosalnoj ulozi Medrese uz čiju godišnjicu smo se danas okupili, usmjerilo me na sljedeće kur'anske riječi: “Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo.”(El-Bekare, 138.) U ovom ajetu je posebno uočljiva jedinstvena kur'anska sintagma sibgatellah koja se najčešće iščitava kao Allahova vjera i uputa. Međutim, pojam sibgatun u osnovi znači boja, ures, kolorit, obilježje, pečat koji jamči kvalitet… Tako bi potpunije značenje sintagme sibgatellah moglo obuhvatiti ispravno shvaćenu Allahovu vjeru i uputu koja nas je postojano prožela svojom ”bojom”, obilježila, opečatila… A zar se nije upravo u takvom duhu odvijala polumilenijska misija Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu! U ovoj školi su znanja stjecana u ime Gospodara Plemenitog, u skladu sa zahtjevima vremena i mjesta, i presudno su utjecala da se uzdignemo s našim vrijednostima i da u ovoj zemlji živimo kao muslimani. Zato je tako čvrsto uže koje sve Bošnjake, sve pripadnike naše Islamske zajednice, povezuje s Gazi Husrev-begovom medresom, a posebno se to odnosi na njezine učenike. Kao jedan od njih sam neizmjerno zahvalan svojoj Medresi čijim pečatom se cijelog života ponosim i naspram kojeg sam nastojao biti odgovoran. Dozvolite mi da se u ovoj prilici izravno zahvalim cijenjenom Nastavničkom vijeću na priznanju za moje skromne doprinose afirmaciji ove naše Medrese. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas u samoprijegornom radu i našem zajedništvu pomogne i osnaži.
Dr. hfz. Adnan Kadrić (sin Ibrahim-ef. i Mejre) rođen je u Gornjoj Barskoj kod Cazina 10. maja 1969. godine. Hifz je počeo učiti kao učenik Medrese koju je završio s odličnim uspjehom. Prvi muhafiz mu je bio hfz. Esad Čančar a onda hfz. Mahmut Traljić. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1988. godine. Hifz je položio pred Komisijom 1991. godine. Na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu diplomirao je 1996. godine. Nakon diplomiranja radi na Orijentalnom institutu u Sarajevu. Od 1997. do 2000. godine pohađao je Postdiplomski studij iz lingvistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji je okončao odbranom magistarske radnje 2002. godine. Doktorsku disertaciju „Lingvostilistička analiza pjesničkog stvaralaštva Sabita Alaudina Bošnjaka“ odbranio je na Filozofskom fakultetu 2007. godine. U najviše naučno zvanje, zvanje naučnog savjetnika na Orijentalnom institutu Univerziteta u Sarajevu izabran je 2017. godine. Za docenta na Turskom jeziku na Univerzitetu u Zenici izabran je 2009. godine. U periodu od oktobra 2012. do oktobra 2014. godine radio je na projektu iz oblasti intelektualne historije Osmanskog carstva pri Institutu za orijentalistiku Univerziteta u Beču. U periodu od oktobra 2014. do oktobra 2018. godine biran je za direktora Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu.
Drugi doktorat iz oblasti književnosti odbranio je 2016. godine. Izabran je ponovno u drugom mandatu za direktora Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu od 2018. do 2022. godine. Na navedenoj rukovodećoj poziciji proveo je osam godina. Središnja oblast zanimanja prof. dr. Adnana Kadrića jeste Osmanski jezik i književnost, lingvistika, opća i kulturna historija naroda Bosne i Hercegovine u osmanskom periodu. Bio je jedan je od prvih utemeljitelja Bosanskog filološkog društva, član redakcije brojnih časopisa kao što su: Pismo – časopis za jezik i književnost, Prilozi za orijentalnu filologiju, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, Hercegovina i brojni drugi časopisi. Objavio je sljedeće autorske knjige: Muradnama Derviš-paše Bajezidagića: objekt Ljubavi u tesavufskoj književnosti, 2008, Ahmed Vali Novopazarac. Ašknama Ljepota i Srce, 2009, Mostarski bulbuli: poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima, 2012, Uvod u stilistiku divanske književnosti: lingvostilistička analiza poezije Sabita Alaudina Bošnjaka, 2015, i Kontrastivna metoda u opisu bosanskog i turskog jezika u Bosni u 19. stoljeću: Bilingvalna gramatika Bosanski turski učitelj Ibrahima Edhema Berbića, 2018. godine. Također je objavio nekoliko koautorskih knjiga, od kojih se može izdvojiti knjiga na engleskom o popularizaciji nauka u ranom novovjekovlju u Osmanskom carstvu i popularnim osmanskim enciklopedijama nauka, objavljena 2015. godine u izdanju edicije Turkish Studies pri Harvard Univerzitetu.Trenutno radi na Orijentalnom institutu Univerziteta u Sarajevu na projektima iz opće i kulturne historije Bosne u osmanskom periodu. Oženjen je i otac troje djece.
U svom obraćanju profesor Kadrić je kazao: Najiskrenije se zahvaljujem uvaženim članovima Nastavničkog vijeća Gazi Husrev-begove medrese na priznanju koje su mi dodijelili. Istinski sam obradovan i izuzetna mi je čast! U skoro pola milenija rada Gazi Husrev-begove medrese na hiljade je učenika koji su dali svoj značajan doprinos široj društvenoj zajednici. Na stotine je onih koji su iza sebe ostavili bogato pisano naslijeđe od značaja za kulturnu tradiciju Bosne i Hercegovine a koje i danas proučavamo. Svaki dobitnik priznanja ovakve vrste svjestan je da i u njegovom vremenu ima dosta svršenika i svršenica Medrese koji su na svoj način doprinijeli afirmaciji i promociji rezultata rada Medrese. Također je svjestan da je svaki izbor ograničen nekom vrstom kriterija koji ne mogu obujmiti sve nijanse vrednovanja nečijeg doprinosa. Zato i svaki izbor dodatno obavezuje, i na ovom i na drugom svijetu. Dok Evlija Čelebi navodi kako je na zemlji dosta Saraja, ali da je Sarajevo od svih najrazvijenije, ljepše i življe, tako i rahmetli hfz. Mahmut Traljić u jednom svom izlaganju pravi paralelu među medresama i kaže da kod nas ima dosta različitih medresa, ali da se uvijek smatralo velikom časti biti u bilo kakvoj službi u Gazi Husrev-begovim institucijama, posebno u medresi i džamiji. Zato i mnogi kad bi i dobili neki visok položaj i Islamskoj zajednici, kao što su članovi Ulema medžlisa, pa čak i reisul-uleme, nastojali su vezati svoj rad za džamiju (hutba, vaz), vakuf ili medresu. U jednom fermanu upućenom bosanskom sandžakbegu 1573. godine zapisano je da Gazi Husrev-begov vakuf nije kao drugi vakufi. Raduje me da je, kao i u 16. vijeku, u Gazi Husrev-begovoj medresi nastavljena misija koju je najbolje definirao Husrev-beg u svojoj vakufnami – da se u Medresi proučavaju za društvo ulum-i nafia (korisne nauke) u vremenu u kojem se živi. I danas u javnosti imamo reducirane slike i predrasude o samoj Medresi. Malo ko zna da se pored vjerskih znanosti i filoloških disciplina u Gazi Husrev-begovoj medresi danas proučava od jezika i latinski jezik, a od ostalih znanosti biologija, historija, geografija, matematika, fizika, hemija i informatika, u skladu sa samim duhom vakufname Husrev-begove. Kada sam završavo osnovnu školu, moj otac rahmetli Ibrahim rekao je: upiši koju god školu želiš, ali Medresu moraš završiti! Mi smo bili jedna od prvih generacija koja je upisala Medresu nakon poznatog Sarajevskog procesa, te smo nastojali donekle zadržati dječiju igru započetu širom Jugoslavije, od Tetova do Triglava, ali i ovladati tadašnjim vrlo ambicioznim nastavnim planom i programom. Prvih dana Medrese bilo je dječijih suza i čežnje za zavičajem a na odlasku ponosa pomiješanog s tugom što se izlazi iz takve škole i ide u neizvjesnost. Doista smo bili već navikli biti na “margini” društvenih zbivanja i bili u tom pogledu zreliji od svojih vršnjaka iz drugih škola. Došle su burne godine bosanskohercegovačke povijesti, a mi smo nastavljali svoje zacrtane puteve. Znanje stečeno u Medresi bilo je temeljito i dostatno za napredovanje u nauci onima koji su željeli još više naučiti i ići dalje u skladu s porukom hadisa: najbolji ljudi su oni koji koriste drugim ljudima. Danas u Medresi kao srednjoj školi radi nekoliko doktora nauka, deset hafiza i deset magistara. Plemenita ideja zbog koje je Gazi Husrev-beg žrtvovovao ogromna sredstva 1531. i 1537. godine za dobrobit nauke i danas je živa u svakom učeniku Medrese. Sa zahvalnošću se sjećam svih naših profesorica i profesora, od kojih mnogi nisu među živima, moga muhafiza ali i svih mojih kolega s kojima s poštovanjem dijelim ovo priznanje koje pripada svim spomenutim! Imamo moralnu obavezu poštivati uspjehe starijih i radovati se uspjesima novih generacija. Kao što je prošle godine na ovom mjestu moj prijatelj Munir rekao, mnogi od svršenika Medrese danas nemaju priliku vratiti se i slobodno kao nekada radovati se svom zavičaju iz kojeg su došli, ali čim uđu u dvorište Medrese osjete lice duhovnog zavičaja u kojem su boravili četiri godine, odnosno komad sačuvanog vremena i neko neizmjerno drago “drugo lice Zavičaja”. Isti slučaj je sa svim drugim ljudima koji makar jedanput svrate u Gazi Husrev-begovu medresu i osjete njenu toplinu. Ukratko, Gazi Husrev-begova medresa stoljećima je duhovni zavičaj baštine, duha i iskrene ljubavi prema Bosni i Hercegovini. Na kraju govora jedino mi preostaje da se još jednom najiskrenije zahvalim svima kojima se treba zahvaliti na ovom današnjem priznanju koje obavezuje uz dovu da nam Bog pomogne da budemo još bolji ljudi nego što to jesmo!
Na kraju Svečane akademije prisutnima se obratio zamjenik reisu-l-uleme prof. dr. Enes Ljevaković: Na početku svog obraćanja želim vam prenijeti selame uvaženog reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića i njegovu čestitku povodom Dana škole, Dana Gazi Husrev-begove medrese. Danas obilježavamo 487. godišnjicu ove znamenite škole i osvježavamo uspomenu na njenog osnivača – velikog Gazi Husrev-bega, koji i danas, nakon skoro pola milenija, putem svoje ostavštine, svojih vakufa djeluje na ovim prostorima i vrši pozitivan utjecaj na vjerska, kulturna i društvena događanja. Dakako, najsnažniji utjecaj odvija se kroz školu koju je osnovao, posredstvom onih koji su učili i stekli diplomu u njoj, potvrdu da su se okitili visokim moralnim vrijednostima i vrlinama, da su stekli kvalitetno obrazovanje koje zahtijevaju „vrijeme i mjesto“ i da su u život ukoračili s razvijenom sviješću o zadatku koji stoji pred njima i o odgovornosti s kojom taj zadatak trebaju obaviti. Historija je mnogo puta potvrdila da su baš oni koji su se hranili Gazijinim hljebom, slušali Gazijine muderise i obrazovali se u Gazijinim učionicama prednjačili u dobru, snažno branili istinu i svojim načinom života pronosili visoke vrijednosti islama i njegove kulture u mnogim životnim poljima. Doista, ima nečeg iznimno velikog, blagoslovljenog, motivirajućeg u Gazijinim hajratima. Toga, dakako, ne bi bilo da je veliki Gazija svoj imetak stjecao na haram način, da nije imao snažnu vezu i bliskost sa Dragim Bogom i da mu namjere nisu bile plemenite. Gazi Husrev-beg je veoma inspirativna ličnost. On je jedan od onih ljudi prema kojima gajimo duboko poštovanje i pijetet. Tako je to s istinskim duhovnim velikanima. Ono što nas posebno fascinira kod njega jest otvorenost uma i ispravan odnos spram budućnosti i njenim zahtjevima, što govori da je pronicao u dubine kur'anskih sadržaja. Naime, sav kur'anski narativ okrenut je budućnosti, bližoj i daljoj. Iako na mnogim mjestima govori o prošlosti, cilj nikada nije sama ta prošlost, već pouka, zarad ispravnog postavljanja spram budućnosti. Gazija je znao da onim što radimo sada, u sadašnjosti, gradimo svoju budućnost; da će naši sadašnji postupci, dobri i loši, naći svoga odraza kasnije – i na ovome svijetu i na ahiretu. Stoga je bio tako snažno zagledan u budućnost, i posvećen budućnosti. Zato je ostao biti prisutan u njoj, aktivan, zato je i danas ovdje sa nama. Neka ga Allah i od nas nagradi nagradom velikom! I mi, ovovremeni muslimani, nastojimo uputu crpiti iz Kur'ana Časnoga, zahvatati iz njegovih dubina i unositi je u životnu stvarnost. Angažirani smo na očuvanju i zaštiti Gazijinih hajrata, kao i na njihovom unaprjeđenju. Aktuelno je nekoliko projekata obnove i restauracije Gazjinih vakufa i ustanova. Posebno bih apostrofirao projekat rekonstrukcije, dogradnje i adaptacije zgrade ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese, čija realizacija je u toku, i koji je od interesa za cijelu Zajednicu. Nadamo se da će naše vrijedne učenice čim prije useliti u nove, savremeno opremljene učionice i druge prostorije neophodne za njihov boravak i učenje a i učenici se vratiti u svoje prirodno okruženje u džemat Begove džamije. Također, zagledani smo i u budućnost i trudimo se raditi za nju: posijati sjeme koje će kasnije dati ukusan plod. To sjeme – to su divni, odgojeni i obrazovani učenici i učenice ove škole. Oni će, ako Bog da, svojim načinom života i svojim ostvarenjima nastaviti vršiti ulogu koju im je, nadahnut Kur'anom, dodijelio Gazi Husrev-beg. Na kraju, želim čestitati direktoru, svim uposlenicima te učenicima i učenicama Gazi Husrev-begove medrese Dan škole. Također, čestitke upućujem ovogodišnjim dobitnicima plaketa, priznanja i zahvalnica. Svi oni su na različite načine doprinijeli uspješnom radu i afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese u našoj Zajednici i širem društvenom okruženju. Ovim priznanjima i plaketama iskazujemo svoju zahvalnost onima koje smo prepoznali kao posebno angažirane i požrtvovane u vršenju naše zajedničke misije. Kur'an nam poručuje: I reci: „Vi radite, a Allah će vidjeti vaš rad, i Poslanik Njegov, i vjernici!“ (Et-Tevbe, 105). Molim Svevišnjeg Gospodara da našeg Gaziju nagradi iz Svoje neiscrpne hazne i da njegova škola, kao i sve druge naše medrese i odgojno-obrazovne ustanove, traje dok traje ovaj svijet; i da daje sve bolje i ukusnije plodove – kazao je u svom obraćanju zamjenik Reisu-l-uleme prof. dr. Enes Ljevaković.
Svečana akademija završena je stihovima koje je recitovala Amna Kljajić, učenica četvrtog razreda Medrese:
Utječem se samo Njemu od zla i smutnje,moleć’ za oprost, moleć’ za smisao, moleć’ za ljubav
Pred Vječnošću Tvojom ja se klanjam!
O, Milostivi i Pravedni, koji si ostavio ljubav svoju kao blagoslov robovima svojim
Gospodaru moj Uzvišeni!
Kad suza pokajnika klizne na dlan ispružen u dovi
Bože, tako ti milosti Tvoje, Ti se robu Svom odazovi
Kad licem na sedždu padne i prizna grijehe svoje, o Blagi, tevbu mu primi, tako ti milosti Tvoje.
Kad od Tebe zatraži nešto, što samo ti možeš dati, Bože, tako Ti milosti Tvoje, Ti mu to ne uskrati.
Kad iskrenu završi dovu iz srca mu tugu suzbij, Bože, tako Ti milosti Tvoje, lice mu magfiretom umij.
Kad suza pokajnika klizne na dlan ispružen u dovi, Bože, tako Ti milosti Tvoje, Ti se svom robu odazovi.
Napoj mi pluća, o Milosni, da mi se molitve s usana otkinu gladno
Ima li išta ljepše, nego saginjući se većom se učiniti,
pustiti brda dunjalučka da s ramena padnu u Tvoje ruke?
Brda u pijesak pretvaraš pa i mene mirnom učini!
Veliko je okrilje milosti Tvoje u kojem nađu mjesta oni koji Te dozivaju kolika god brda bila
I dok galaksijama upravljaš, nama malenim, dovu uslišavaš.
Kako onda čovjek bezbožan može biti?
Ove godine, uz učešće Hora Gazi Husrev-begove medrese pod dirigentskom palicom Latifa Moćevića, prisutni su imali priliku slušati muzičku izvedbu Nejle Muzaferija uz pratnju Damira Galijaševića.
Voditeljski par koji je vodio Svečanu akademiju činili su učenici: Amina Velić i Ismail Alibegović.
Učesnici akademije i gosti druženje su nastavili uz ručak u restoranu i musafirhani Gazi Husrev-begove medrese. Gazi Husrev-begova medresa zahvaljuje se svima koji su svojim prisustvom uveličali ovogodišnju Svečanu akademiju.
