U utorak, 28. novembra 2023. godine, u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese, održana je promocija knjige “Učenje i djelo Ahmeda Bureka – Drugo dopunjeno izdanje” autora prof. dr. Ahmeda Kice. Promociji je prisustvovao veliki broj autorovih kolega, prijatelja i profesora Medrese.
Knjiga Učenje i djelo Ahmeda Bureka- Drugo dopunjeno izdanje, prema riječima autora prof. dr. Ahmeda Kice “pojavljuje se nakon četvrt stoljeća i u kojem su prezentirane činjenice o učenju i djelu ovog znamenitog bošnjačkog i bosanskog učenjaka. Drugo izdanje knjige o učenju i djelu Ahmeda Bureka, također, pokazuje da ukupni potencijal Burekovog učenja i djela nije do kraja iscrpljen, te da još uvijek izdržava povjesni smisao i kušnju koji se, prije svega, ogledaju u očuvanju i daljem razvoju Bosne, opstojnosti Bošnjaka i drugih naroda u našoj domovini Bosni i Hercegovini. (…)”
Ahmed Kico rođen je 23. 12. 1958. godine u Gračanici gdje je završio Osnovnu školu „Vladimir Nazor“. Gimnaziju „Mahmut Bušatlija“ završio je u Bugojnu, a Filozofski fakultet (Odsjek za filozofiju i sociologiju) u Sarajevu na kojem je 1981. godine diplomirao i stekao stručno zvanje: profesor filozofije i sociologije. Godine 1998. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na istom Odsjeku odbranio je magistarsku radnju pod nazivom Rekonstrukcija i recepcija učenja i djela bošnjačkog učenjaka Ahmeda Bureka, nakon čega je stekao znanstveno zvanje: mr. sc. filozofskih znanosti. U okviru Nezavisnog Univerziteta Banja Luka- Fakultet za bezbjednost i zaštitu odbranio je doktorsku disertaciju sa temom Organizovani kriminalitet kao problem bezbjednosti Bosne i Hercegovine. Od 2017. godine angažiran je kao profesor na Univerzitetu u Mostaru na kolegijima Geopolitički aspekti nacionalne sigurnosti, Sigurnosni sistem Bosne i Hercegovine i Osnove sigurnosti.
O kakvom se djelu radi najbolje govore recenzije dvojice naših eminentnih profesora dr. Amira Ljubovića i akademika Vladimira Premeca.
Pokojni akademik Vladimir Premec, jedan od recenzenata prvoga izdanja napisao je: Za mene je ponuđeni trud gospodina Ahmeda Kice višestruko vrijedan. Svim metodološko poznatim putevima prišao je zadaći rekonstrukcije i recepcije UČENJA mualima Bureka u čemu je, zahvaljujući brojnim svjedočanstvima i objavljenim raspravama, uspio do najdosežljivije mjere. U tim naporima istraživača, Ahmed Kico je, na temelju brojnih dokumenata i pisane riječi, rekonstruirao i povijest BOŠNJAČKOG ŠKOLSTVA, utirući sebi tako put opisa sloma Otomanske impreije i nit vodilju do političke i nacionalne SAMOSVIJESTI BOŠNJAKA u, danas, samostalnoj državi BOSNI I HERCEGOVINI. Ni iz jednog od ovih segmenata Ahmed – efendija Burek, niti historijski, a još više duhovno, nije izdvojiv.
…Ovaj zadatak je zahtijevao dugotrajna i mukotrpna istraživanja i primjenu različitih znanstvenih metoda. Zadatak je bio tim složeniji što su se u ličnosti i djelovanju Ahmed ef. Bureka preplitala i prožimala dva kulturno – civilizacijska kruga: orijentalno – islamski iz kojeg potiče, u kojem je odrastao i obrazovao se i koji je u njemu i njegovom narodu ostavio dubok trag i zapadno- evropski – najprije oličen u Austro – Ugarskoj monarhiji, a potom u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji – u kojem je, najvećim dijelom, živio i djelovao. Njegov život i djelovanje padaju, dakle, u prelazno doba, doba historijske drame za bošnjački narod koja nije značila samo puku smjenu osmanske vladavine austougarskom, nego – što je posebno značajno kada govorimo o Ahmed ef. Bureku – i opće vrijednosne degradacije orijentalno – islamske duhovnosti i osmanske obrazovanosti na tlu Bosne i Hercegovine. Najveći korpus čitavog bošnjačkog naroda je u svega nekoliko godina, postao „nepismen“, a njegova duhovna elita obrazovanosti – u koju je, neosporno, spadao i Ahmed ef. Burek – ostaje, naprosto, deklasirana. Otuda je Ahmed ef. Burek i paradigmatična ličnost čiji je život i djelovanje zasluživalo rekonstrkukciju, kako bi se, uz pomoć te slike, bolje razumijevalo sve ono što se dešavalo u to presudno vrijeme na planu obrazovanja kod Bošnjaka i sa bošnjačkom intelektualnom elitom koja je ostala na istoj, njegovoj matrici, napisao je u svojoj recenziji rahmetli prof. dr. Amir Ljubović.
O knjizi su govorili promotori: mr. Dževad Pleh, direktor Gazi Husrev-begove medrese, Izedin Šikalo, direktor “Dobre Knjige” Sarajevo, dr. Ferid Dautović, prof. dr. Nusret Isanović, kao i autor djela prof. dr. Ahmed Kico.
Zašto ova knjiga o Ahmed ef. Bureku ima poseban značaj za Gazi Husrev-begovu medresu govori izlaganje direktora Medrese mr. Dževada Pleha: Knjiga znanstveno obrađuje i predstavlja ulogu i djelo najuglednijeg alima svoga vremena kod nas, a usto još i Prvog muderrisa i direktora Gazi Husrev-begove medrese u periodu između dva svjetska rata, tokom i po zavrsetku II svjetskog rata. Kako profesor Kico primijeti, znameniti Hodža, Ahmed Burek, kroz svoj život od rođenja u Batuši kod Gornjeg Vakufa 1876. godine do svoga groba u mahali Vinograd u Sarajevu, 1948. bio je sudionik pet različitih društveno-političkih sistema i njihove vlasti (osmanska, austrogarska, KSHS, NDH i socijalistička J). Bila su to teška vremena, posebno za narodne prvake. Pa ipak, hodža Burek je sav svoj život ostao uspravan i dostojan vjerski uzor. Njegovo prvenstvo i ugled potvrđeni su iznutra od njegovih kolega, njegovih studenata i učenika, uglednih sugrađana i organa Islamske zajednice. Kao primjeran đak, bistre pameti, lijepog ahlaka i čvrstog karaktera, postigao je najkvalitetniju školsku naobrazbu koja je bila dostupna u ono vrijeme, od hafiza Ridžala u svom selu, preko Kuršumlija medrese i Daru-l-muallimina u Sarajevu, pa sve do Istanbula i Salih-ef. Denizlije od koga je dobio akademski idžazet. Sve ovo bilo je gotovo do 1905. Po dolasku u Sarajevo biva angažovan kao muderris u Daru-l-mualliminu, Merhemića i At mejdan medresi, zatim kao vjeroučitelj u Velikoj gimnaziji od 1910. do 1921. godine, potom u Šerijatskoj sudačkoj školi do 1925. kada je penzionisan. Međutim, čini se, tek tada hodža Burek izlazi na pedagošku scenu. Muhamed Emin Dizdar, dotadašnji ditektor Šerijatske gimnazije, postaje upravitelj GHM 1924. godine. Njegov dolazak na čelo Medrese daće pozitivan zamah njenom pedagoškom djelovanju, prvo kroz kvalitetnu popunu nastavnog kadra, a potom kroz programske planove i pedagoški rad. U sklopu ovih nastojanja, i hodža Burek je postavljen za Prvog muderrisa u Medresi gdje od 1926. predaje Akaid, Tefsir, Usuli-fikh, Ahlak i Arapski jezik. Kada je 1925. donesen novi Pravilnik GHM od strane VMS, a na prijedlog Ulema medžlisa, i Medresa stepenovana kroz tri četvrtogodisnja tečaja: niži, srednji i viši tečaj, muderris Ahmed Burek je predavao najveći broj ključnih predmeta na sva tri tečaja. Nakon što je Muhamed Emin Dizdar prešao na položaj rektora novoosnovane VIŠT škole, Ahmed Burek je imenovan za upravitelja Medrese 1938. godine. Na njenom čelu ostaje kroz najteža ratna vremena i nakon rata do pred svoju smrt 1947. godine. Kakav je radni elan vladao među učenicima tih generacija najbolje govori podatak da je u jednom periodu izlazilo pet đaćkih listova, doduše u vidu zidnih novina koje su učenici ručno prepisivali. Pored pisanja bili su aktivni i kroz mevludske programe, ilahije i zikr, zatim kroz humanitarne sekcije, učešće u đačkoj udruzi “Kolo saveza trezvene mladeži ”Gazi Husrev-beg” itd. Zato je, mežebit, muderris Burek, na pitanje zašto sam ne piše, odgovorio da on ustvari oštri olovke svojim studentima.
Muderris Ahmed Burek pored velike učenosti koju je prenosio na svoje učenike i studente primjenom klasične metode čitanja i tumačenja teksta najeminentnijih djela iz tefsira, hadisa, usuli fikha, akaida, logike itd, on je često dolazio među učenike na njihove korepeticije gdje su ga oni redovno zapitkivali a on naširoko davao odgovore. Volio je zavirivati i proučavati i druge, prirodne i društvene naučne oblasti. Bio je pretplatnik časopisa “Priroda” koji mu je dolazio iz Zagreba i često se služio naučnim aktuelnostima da potkrijepi komentar nekog ajeta iz Kur’ana, ili da podupre neki vjerski princip. Tako je govorio da su mnogi ajeti iz Kur’ana i vjerski propisi i principi tek sa razvojem naučnih otkrića konačno protumaćeni. Kao ugledan alim, 1941. godine bio je potpisnik Sarajevske rezolucije protiv genocida i fašizma koji se provodio nad Jevrejima i Srbima od strane ustaškog režima. Tada je Ante Pavelić iz Zagreba poslao delegaciju reisu-l-ulemi, Fehimu Spahi da traže od njega da osudi Rezoluciju. Na njegovo pitanje šta će biti sa potpisnicima, oni su odgovorili da će biti skraćenih glava za one koji se ne pokaju. Na to je reis Spaho dodao svoj potpis na Rezoluciju i rekao: “ Ako idu glave, evo neka ide i moja” Sa dolaskom komunističke vlasti i brutalne torture nad vjerskim aktivnostima i sudskih progana hodža i muderrisa s ciljem primitivne i nasilne ateizacije društva, hodža Ahmed Burek se udubljivo i u marksističku literaturu ne bi li otkrio uzroke ovakvog ponašanja. Veliki broj njegovih suradnika i kolega 1947. i 1948. godine vlasti su uhapsile i odvele na dugogodišnje robije sa gubitkom imovinskih i građanskih prava. Mahmut Trljić, Kasim Dobrača, Abdullah Dervisević, Hasan Avdić, Hasan Ljevaković, Osman Hasanović, Muharem Abdihodzić, Ibrahim Karalić, Derviš Korkut su neki od njih. Ahmed Burek je tada već bio smrtno bolestan i izbjegao je hapšenje. Preselio je na ahiret 13. juna 1948. godine.
Moderator promocije bio je mr. Almin Mahmutović, asistent na Odsjeku za orjentalnu filologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i doskorašnji profesor arapskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi.
