Vijesti i aktuelnosti

Dr. hfz. Mensur Malkić: Nauka mora ići zajedno sa vjerom

Dr. hfz. Mensur Malkić: Nauka mora ići zajedno sa vjerom

Razgovarao: Mirnes KOVAČ

Izvor: IIN Preporod, br. 01/1179 • 1. januar 2021., str. 32-33.

NAUKA MORA IĆI ZAJEDNO SA VJEROM

kaže u intervjuu za naš list direktor Gazi Husrev-begove medrese, prvi imam i hatib Gazi Husrev-begove džamije

Preporod: Poštovani hafize, prije svega da Vas upitam kako djeluje Gazi Husrev-begova medresa u uslovima pandemije korona virusa. Gotovo čitava protekla godina obilježena je ovom problematikom?

Hafiz Malkić: Na samom početku, koristim priliku da Redakciji Preporoda čestitam  jubilej – 50 godina djelovanja naših informativnih novina, ali i da se zahvalim na pruženoj prilici da široj javnosti, u danima kada Gazi Husrev-begova medresa obilježava 484. godinu postojanja i kontinuiranog rada, predstavim njen rad tokom prethodnih nekoliko godina. Historičari, analitičari, teolozi često ističu da je GHb medresa u svijesti velikog broja Bošnjaka muslimana bitnija od bilo koje škole i fakulteta na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i šire. Ona danas djeluje kao jedinstvena škola s muškim odjeljenjima u zgradi Đulagin dvor, preko puta Begove džamije, i ženskim odjeljenjima u ulici Hamdije Kreševljakovića 58. Medresu ove školske godine pohađa 483 učenika i učenice, od čega 199 učenika i 284 učenice. Gazi Husrev-begova medresa ima status javne ustanove i registrovana je u Registru srednjih škola Ministarstva za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo. Iza nas je godina u kojoj smo morali život i rad u Medresi prilagoditi uslovima pandemije korona virusa. Kao i sve odgojno-obrazovne ustanove, prilagodili smo svoje nastavne i vannastavne aktivnosti odlukama, instrukcijama i preporukama nadležnih organa. U drugom polugodištu prošle školske godine pola nastave realizirano je u učionicama a ostatak putem online platforme. Nedolazak učenika u školu, izostanak kontakta profesora i odgajatelja s učenicima izaziva kod nas zabrinutost da će se to odraziti na cjelokupan proces odgoja i sazrijevanja naših učenika i učenica. Mi smo realizirali planirane, redovne aktivnosti shodno situaciji i mogućnostima. Ovom prilikom želim pohvaliti sve nastavnike i učenike, ali i roditelje, koji su se istinski trudili da se ne prekine i ne ugrozi nastavni proces, odnosno, da novonastalu situaciju što lakše prebrodimo.

Preporod: Kako ste se organizirali i odgovorili na ovaj izazov s obzirom da je Medresa internatska škola?

Hafiz Malkić: Nastavni proces organizirali smo poštujući odluke nadležnih organa. Prvo smo, u martu, pristupili reaktiviranju platforme G Suite for Education posredstvom koje se realizira online nastava. U prilog nam je išlo prethodno iskustvo jer su učenici i nastavnici, od 2017. godine, realizirali online sedmicu tokom godine. Na taj način smo se pripremili za situacije u kojima se ne može odvijati redovni nastavni proces, kao što je novonastala situacija sa pandemijom korona virusa. S ciljem očuvanja zdravlja učenika, uposlenika i njihovih porodica, nastavnici su online nastavu izvodili i realizirali od kuće. Od 1. septembra, učenici i učenice Medrese, nastavu su pohađali kombinirano fizičkim prisustvom i putem online platforme. Međutim, zbog značajnog povećanja broja inficiranih koronavirusom u Kantonu Sarajevo, od petka, 23. oktobra u svim srednjim školama Kantona Sarajevo realizira se isključivo online nastava i na taj način je i u Medresi privedeno kraju prvo polugodište.

Svečana akademija za manji broj zvanica

Preporod: Ususret nam ide Dan škole kojeg Medresa obilježava posebnom akademijom. Do sada ste odlikovali i nagradili istaknute javne ličnosti za doprinos Medresi. Ova nagrada je postala prestižna. Zašto i šta ona znači za naše društvo?

Hafiz Malkić: Dan Gazi Husrev-begove medrese se obilježava 8. januara jer je tog dana 1537. godine, mudri Gazi Husrev-beg utemeljio Medresu kao „stjecište dobrih i dom savršenih ljudi“. I ove školske godine, poštujući instrukcije Kriznog štaba, planiramo organizirati Svečanu akademiju za manji broj zvanica. Na Akademiji ćemo, kao i ranijih godina, dodijeliti posebno priznanje dvojici istaknutih svršenika Medrese koji su svojim radom i životom doprinijeli njenoj afirmaciji. Nastavničko vijeće GHb medrese je na sjednici, održanoj 15. decembra 2020. godine, donijelo odluku da ove godine laureati budu prof. dr. Enes Ljevaković, zamjenik reisu-l-uleme i sarajevski muftija, te, dr. Aladin Husić, naučni savjetnik u Orijentalnom institutu. Ovo priznanje – „Plaketa za poseban doprinos afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese“, ima za cilj da se javno, na Svečanoj akademiji, ukaže na istaknute pojedince koji su postigli zapažene rezultate u svom radu, a u čijem uspjehu i rezultatima značajnog udjela ima i Medresa. Njihov primjer želimo približiti našim učenicima i učenicama kako bi se na njih ugledali i da im to bude dodatni motiv za učenje i rad, te doprinos napretku našeg društva. Također ćemo na Svečanoj akademiji, uručiti i priznanja za zalaganje i doprinos u odgojno-obrazovnom procesu i radu, prof. Omeru Derviševiću, kao i Šefki Čaušević, uposlenici iz reda tehničkog osoblja. Zahvalnice za nesebičnu pomoć i podršku projektima Medrese uručit ćemo: dr. Džemalu Moslehu, direktoru Fondacije „Hifz Časnog Kur’ana“, mr. Nedžadu Pušini, vlasniku Apoteke Bistrik, Midhat-ef. Čakaloviću, glavnom imamu MIZ Visoko, Esad-ef. Pepiću, glavnom imamu MIZ Olovo, i Ismail-ef. Jusufoviću, imamu džemata Nemila, MIZ Zenica.

Vodi nas kurʼanska poruka

Preporod: Povod našeg razgovora su projekti rekonstrukcije i obnove Medrese koji su u proteklom periodu urađeni. Kada se danas uđe u ovu školu ambijent je i dalje prepoznatljiv, međutim, od dvorišta, do učionica, od restorana do specijalnih kabineta, od amfiteatra do kancelarija, sve je u jednom novom i modernom ruhu. Šta je obnovljeno i kako ste uspjeli naći sredstva?

Hafiz Malkić: Hvala Allahu, dž.š., što nas je pomogao u našim poslovima! Nas u Medresi vodi kurʼanska poruka: „Radite – trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici…“ Dakle, riječi slične Vašim, da smo značajno promijenili izgled Medrese, kazuju nam i mnogi prijatelji kada nas zijarete. Izdvojit ću neke projekte koje smo realizirali. Zbog kurbanske akcije, koja je ovih godina u ljetnom periodu, ugradili smo hladnjaču i rashladne komore na Jarčedolima. Sanirali smo krov na zgradi Hanikaha. Prije pet godina donijeli smo Plan rekonstrukcije i adaptacije zgrade muškog odjeljenja Medrese (izgrađena 1976. godine) koji smo podijelili u više faza zbog potrebe pribavljanja značajnih finansijskih sredstava i planiranja vremena za izvođenje građevinskih radova koje smo, najvećim dijelom, izvodili za vrijeme ljetnog raspusta kada učenici nisu u školi. Izvršena je rekonstrukcija sanitarnih čvorova, soba i hodnika u zgradi internata, zatim učionica, kabineta, zbornice i portirnice u školskom dijelu zgrade, te rekonstrukcija restorana, amfiteatra i dijela školskog dvorišta. Prošle godine su nabavljeni i montirani interaktivni projektori i „pametne“ table u svim učionicama, čime je nastavnicima, zbog mogućnosti primjene savremenih metoda, olakšan rad, a učenicima nastavni sadržaji postali zanimljiviji. Sve ove projekte ne bismo uspjeli realizirati bez pomoći Rijaseta i Vakufske direkcije, a zatim i donatora kao što su Generalni sekretarijat za vakufe Države Kuvajt, Udruženje za blagostanje Sarajevo–Rahma international, International Waqf Fund-a iz Birminghama, Islamic Relief BiH, Qatar Charity… Ovih dana privode se kraju i radovi II faze rekonstrukcije dvorišta, koje finansira Općina Stari Grad, čime će Medresa, po prvi put, dobiti i adekvatan prilaz za osobe sa invaliditetom. Što se tiče zgrade ženskog odjeljenja, njena rekonstrukcija se, već godinama, svrstava u red iznimno važnih projekata Islamske zajednice. S obzirom da ova zgrada ima status spomenika kulturne baštine nije dozvoljeno njeno rušenje, što je bila prvobitna zamisao, te se pristupilo izradi projekta rekonstrukcije i adaptacije. Završen je glavni projekat rekonstrukcije i dogradnje objekta ženskog odjeljenja, a dobili smo i sve potrebne saglasnosti i odobrenja za građenje. Obratili smo se za pomoć donatorima u Republici Turskoj, i očekujemo, uz Allahovu pomoć, da će sredstva biti odobrena i da ćemo započeti radove na rekonstrukciji ove zgrade.

Dr. hfz. Mensur Malkić: Nauka mora ići zajedno sa vjerom

Preporod: Koliko su ovi tehnički uslovi važni za općeniti rad škole? U tom kontekstu, da li je obnova pratila nastavnički kadar?

Hafiz Malkić: U proteklih nekoliko godina desila se smjena generacija u Nastavničkom vijeću koje čini 45 članova. Danas u Medresi radi i djeluje mlad nastavnički kadar koji koristi tehnička pomagala itekako važna za rad škole, i koji je, po svojim viđenjima, svjetonazoru, razmišljanju i pristupu životu blizak učenicima i učenicama čime je smanjen „generacijski jaz“. Među njima je 13 hafiza Kurʼana, 4 doktora nauka, 3 magistra nauka i 6 magistara struke, koji su kompetentni da im daju odgovore na pitanja i izazove s kojim su suočeni, savjetima pomognu na putu ostvarenja njihovih snova, ali i da im posluže kao svojevrsni uzori na putu stjecanja znanja i vještina.

Preporod: Medresa je uvijek bila prepoznatljiva po rezultatima njenih učenika. Kako stvari stoje na ovom polju?

Hafiz Malkić: Gazi Husrev-begova medresa uvijek je težila unapređenju kvaliteta nastavnog procesa, imala i ima dobre i kvalitetne profesore i profesorice, a posebno smo ponosni na uspješne učenike i učenice. Valjda neće zvučati neskromno, ali zaista bi nam trebalo puno prostora ako bi redali sve njihove uspjehe. Osim rezultata koje učenici ostvaruju kroz sekcije kao što su sekcija hifza Kurʼana, sekcija lista „Zemzem“, horska sekcija, literarno-recitatorska sekcija, dramska, kaligrafska, jezičke sekcije, sportske sekcije, debatni klub, radioemisija „Moja medresa“, itd., posebne rezultate učenici i učenice su ostvarili osvojivši brojna prva mjesta na takmičenjima u tilavetu i hifzu Kurʼana na državnim i evropskim takmičenjima. S ponosom izdvajam da su hafizi, učenici GHb medrese dvije godine osvajali 1. mjesto na Internacionalnom takmičenju u Mekki. Više puta naši učenici su bili prvaci na regionalnim i državnim debatnim takmičenjima, te su, predstavljali našu domovinu na Svjetskom debatnom takmičenju. Više prvih mjesta osvojili su na konkursima za najbolji literarni rad, na takmičenjima iz historije/povijesti islama za učenike srednjoškolskih ustanova Rijaseta, na kantonalnim takmičenjima iz bosanskog jezika i na takmičenjima iz bosanskog, arapskog i engleskog jezika koje organizira Uprava za obrazovanje Rijaseta. Brojni su uspjesi i sportskih sekcija, a veliki broj medalja učenici su donijeli sa takmičenja u atletici i borilačkim vještinama. Ovi uspjesi i nagrade, ali i brojni drugi koje ovom prilikom nismo spomenuli, pokazatelji su kvaliteta učenika i učenica ove škole.

Izveo 31 hafiza Kurʼana

Preporod: Pored ove vaše uloge menadžera edukatora, vi ste i član Komisije za polaganje hifza i lično ste izveli veliki broj novih hafiza. Kažite nam općenito o hifzu i vašim rezultatima na ovom planu?

Hafiz Malkić: Neizmjerno sam zahvalan Allahu, dž.š., na odredbi što je moju sudbinu vezao za Kurʼan, njegovo učenje, izučavanje i poučavanje. Od 1998. godine radim kao profesor kiraeta u Medresi, a od 2001. godine član sam Rijasetove Komisije za polaganje hifza. Uporedo sa redovnim poslovima vodim sekciju hifza i do sada sam kao muhaffiz izveo 31 hafiza. Hifz Kurʼana, u našoj domovini, je u velikoj ekspanziji jer unutar naših medresa i fakulteta djeluju sekcije hifza, otvaraju se škole hifza što doprinosi povećanju broja hafiza u našoj domovini i dijaspori. Međutim, uz memorisanje Kurʼana trebalo bi ići i razumijevanje, shvatanje, a zatim i primjena kurʼanske poruke. Jedno od imena Kurʼana je zikr, što prevodimo kao sjećanje, spominjanje Allaha, dž.š.. Učenje Kurʼana je zikr, koje iziskuje, traži, potrebuje i jednu drugu dimenziju, a to je fikr, razmišljanje. Zikr mora ići zajedno sa fikrom, rekao bi šejh Šeltut, kao što bi nauka morala ići zajedno sa vjerom. To bi mogao biti recept za uspjeh u životu, a time bi bereket hifza bio uvećan.

Nije svačije ilahije i kaside javno učiti

Preporod: Već tri decenije Vi ste našoj javnosti poznati kao vrsni učač Kurʼana i ilahija. Bila je najavljivana večer ilahija u Zetri, ali je zbog pandemije otkazana. U Bihaću ste na Preporodovom mevludu ponovno okupili svoje ahbabe, tri hafiza i mlađe naše izvođače. Kako danas gledate općenito na tokove u duhovnoj muzici, na produkciju sadržaja, koliko se držimo struke i tradicije?

Hafiz Malkić: Za vrijeme školovanja i studiranja bio sam aktivan član i solista Hora Medrese. Taj moj angažman potisnuli su redovni poslovi i obaveze. Zbog obilježavanja 50-godišnjice „Preporoda“, ispred Media centra sam bio zamoljen da osmislim program mevludske svečanosti. Zajedno sa spomenutim učačima, ovom svečanošću doprinijeli smo promociji velikog jubileja našeg Preporoda. Želim iznijeti jednu lijepu činjenicu – Preporod i ja isto smo godište, zajedno smo rasli, sazrijevali i „starili“. Nadam se da će Preporod nadživjeti još puno generacija i molim Uzvišenog Allaha da mu podari dug vijek! Što se tiče izvođenja ilahija i kasida u početku se veoma vodilo računa ko su učači i na koji način uče, interpretiraju ilahije i kaside jer se milozvučnošću htjelo privuči slušače i širu publiku, a između ostalog, uvažavalo se narodno pravilo da „nije svačije kroz selo pjevati“. Kasnije, posebno posljednjih desetak godina, kad se pojavio veliki broj horova i solista, čujemo izvođače koje dragi Bog nije obdario ni lijepim glasom a ni sluhom. Vjerovatno im je dao talenat u nečemu drugom, ali oni osim želje za lijepom pjesmom nemaju ništa više. Oni ulaze u javni prostor i nevješto, nepitko, čak otužno, uče ilahije i kaside, a uz to su ti tekstovi različitog kvaliteta, nerijetko siromašni ili su to prepjevi pjesama čudnog i djeci nerazumljivog sadržaja, a oni najčešće preuzimaju i uče ilahije i kaside. Zbog takvog šarenila tekstova i izvođača neki onda s pravom komentiraju da nije svačije ilahije i kaside javno učiti ili interpretirati. Mislim da i ovaj sadržaj treba prepustiti struci, uostalom kao i u svim drugim stvarima.

Preporod: Angažirani ste i u organima i tijelima Islamske zajednice. Očigledno je da se IZ mijenja i razvija, koji su to glavni izazovi koje primjećujete u njenom djelovanju i misiji?

Hafiz Malkić: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je velika zajednica, ona je najznačajnija organizacija za Bošnjake muslimane koja se, u posljednjih nekoliko decenija, hvala Bogu, izuzetno razvila i ojačala jer, između ostalog, uživa povjerenje i podršku svojih članova. To povjerenje i podršku moramo sačuvati i jačati putem misije njenih službenika koja treba biti zasnovana na povjerenju, moralu i pravdi. Svaki pojedinac koji bi eventualno pokleknuo samo na jednom od tri navedena temelja ne bi trebao biti podržan u radu. Radi pouke, ibreta, može nam poslužiti i predaja koju vezuju za vrijeme poslanika Sulejmana, a.s., kome je, kako Kurʼan kaže, dato da razumije ptičije glasove. Kažu da je nekom čovjeku sletjela ptica na rame, on je jako udari i tako joj slomi krilo. Ranjena ptica ode do Sulejmana, a.s., i požali se na čovjeka, tuži ga, zbog čega ga Sulejman, a.s., pozva na saslušanje. Na kraju, Sulejman, a.s., osudi čovjeka, proglasi ga krivim a kao kaznu za učinjeno djelo naredi da mu slome ruku. Kad su htjeli da izvrše kaznu, ptica progovori: „Ja sam tog čovjeka vidjela izdaleka, i kako ugledah na njemu džube, saruk i bradu, pomislih da se radi o dobrom čovjeku od kojeg su svi sigurni, koji nikome ne nanosi štetu, te sletjeh na njegovo rame. Umjesto da mu lomite ruku, skinite sa njega džube i saruk, i obrijte mu bradu.“

Preporod: Kompletna vaša porodica je posvećena misiji islama. Vaša supruga dr. Safija vodi Odjel za brak i porodicu, a sin je također hafiz Kurʼana. Koliko je porodica bitna za vaš rad i rezultate koje ste postigli?

Hafiz Malkić: Sudbina nas je spojila. Oboje smo završili GHb medresu, zajedno smo studirali, išli na postdiplomski na FIN-u, poslije doktorirali, a Milostivi Allah nam je podario dva sina i jedan od njih je završio GHb medresu i postao hafiz Kurʼana. Danas, kada pogledam iza sebe, mogu reći da smo, uz puno truda i odricanja ostvarili naš san jer iskreno i s puno želje radimo svoje poslove. Podrška smo jedno drugom, hvala Bogu. Kako vrijeme prolazi, insan sve više postaje svjestan važnosti porodice, shvaća – da je najsretniji čovjek, bio on vladar ili običan čovjek, bio imućan ili siromah, onaj koji pronađe sreću i zadovoljstvo u svojoj porodici i koji osjeća mir u svojoj kući.